Steven Soderbergh (Ocean's 11, Traffic, Erin Brockovich) nastavlja snimati sumanutim tempom (sedmi film u nešto više od četiri godine), a nakon ipak prosječnih nekoliko filmova, konačno se on vratio u velikom stilu. Filmom "No Sudden Move" vraća se Soderbergh krimićima, a možda je to i najbolji njegov film u zadnjih dvadesetak godina. Od prve do zadnje scene je očito da se Soderbergh savršeno snalazi ovdje iako je ovo priča koja duhom, strukturom i radnjom možda više podsjeća na filmove braće Coen, nego recimo na Oceanovu trilogiju ili "Logan Lucky", očigledan je tu Soderberghov autorski dodir. Snimio je on "No Sudden Move" po scenariju iskusnog Eda Solomona, a priča je smještena u Detroit sredinom pedesetih.
Baš kao u "Oceanovih 11" i ovdje je Soderbergh okupio zbilja iznimnu glumačku ekipu koju predvodi Don Cheadle, koji je u lopovskoj ekipi predvođenu Dannyjem Oceanom bio tek sporedan lik, a sada su on i Benicio Del Toro (Oscara osvojio za ulogu u Soderberghovom "Trafficu", a potom je glumio i Che Guevaru u njegovom "Che") šefovi parade. Curt Goynes (Cheadle) i Ronald Russo (Del Toro) dva su sitna kriminalca koja su angažirana za naizgled jednostavan poslić. Iako se oni ne poznaju, obojica su itekako poznati u krim-miljeu Detroita i to ponajviše zato što su se zamjerili šefovima crnačke i talijanske kriminalne organizacije. Iako im je obojici od početka čudno što im je obećana jako dobra lova za posao koji zvuči nevjerojatno lagano, obojica će ga prihvatiti, no shvatit će vrlo brzo da su izigrani.
Shvatit će da im je smješteno i da ih se netko želi riješiti, no pokazat će se da su i Curt i Ronald puno tvrđi orasi od onog što se čini i da se neće predati samo tako lako. Prekaljeni i lukavi kriminalci pokušat će situaciju preokrenuti u svoju korist, a snimio je Soderbergh još jedan iznimno dinamičan i uzbudljiv film, krcat iznenađenjima. Baš zbog tih silnih iznenađenja i neočekivanih obrata ne bih otkrivao previše o samoj radnji, a uz majstorski strukturiranu priču, kvalitetne glumačke izvedbe i nadahnutu režiju, provukao je Soderbergh tu i određeni društveni komentar. Baš kao što je i u nekim prethodnim filmovima neskriveno kritizirao ekonomski sistem u kojem su pravi kriminalci i lopovi oni u skupim odijelima i kravatama, tako su i ovdje ulični lopovi poput Curta i Ronalda tek sitne ribe u hranidbenom lancu koje ovi kravataši koriste kada im ustrebaju.
Zato i ne čudi da se radnja filma odvija upravo u Detroitu, sjedištu američke automobilske industrije koja je upravo u to vrijeme nekako bila na vrhuncu. Sitni poslić u koji će se uvući Curt i Ronald bit će tek maleni vršak sante leda za nezamislivu korupcijsku dramu u koju su upleteni praktčički svi. Umjesto da budu obični pijuni u ovoj igri, Curt i Ronald pokušat će se nametnuti kako sačuvali svoju kožu, a usput po mogućnosti izvukli maksimalnu korist. Baš kao što je slučaj u velikoj većini Soderberghovih filmova, nema tu ni stotinke praznog hoda, a uspio je postići on dojam da sve to djeluje i pomalo staromodno, gotovo kao neki klasični filmovi pljačke i krimići koji su se snimali pedesetih.
Kao što je često slučaj, control freak Soderbergh je pod pseudonimima Peter Andrews i Mary Ann Bernard zaslužan i za fotografiju i za montažu i sve je tu točno onako kako je on zamislio. Tako su mnoge scene snimljene objektivom koji se naziva i "riblje oko" te je slika nekako izdužena, a sve ono što je u rubu kadra djeluje nekako mutnjikavo. Spomenuo sam ranije izvanrednu glumačku ekipu koja je okupljena pa tako tipa koji je angažirao Curta i Ronalda glumi već pomalo zaboravljeni Brendan Fraser koji izgleda kao da je progutao Brendana Frasera kojeg se sjećamo otprije dvadeset ili nešto više godina. Ray Liotta je šef talijanske mafije, Bill Duke crnačke, a David Harbour je tip kojem će odmah u početku ovi kriminalci upasti u kuću. John Hamm je detektiv koji će voditi slučaj, a tu je i Matt Damon kao jedan od glavešina automobilske industrije kojem će slučajno ova ekipa stati na put.
Primjedbe
Objavi komentar