Bio je ovaj esejistički i opservacijski dokumentarac koji je nastajao čak sedam godina i venecuelanski kandidat za Oscara, no "Bilo jednom u Venezueli" ipak nije ušao u krug nominiranih filmova. No, imao je zato film koji je osmislila i režirala Anabel Rodriguez Rios i više nego pristojan festivalski život, a ova priča o seoskoj zajednici koja se raspada kao da simbolizira cijelu državu. Congo Mirador je, prema pričama rijetkih preostalih stanovnika, nekoć bilo živo ribarsko naselje koje je nastalo doslovno na jezeru Maracaibo u blizini najvećih naftnih polja Latinske Amerike. Djeluje to seoce prilično nadrealno s kućama koje se doslovno nalaze na čamcima ili splavima i koje plutaju jezerom koje je sve zagađenije i zagađenije i u kojem je sve manje i manje ribe.
Vjerojatno je svima dobro poznata društveno - politička situacija u Venezueli posljednjih četvrt stoljeća pa nema smisla u to dublje ulaziti i gubiti vrijeme na objašnjavanje. No, desetljeća nasilja, kaosa i nebrige dovela su do toga da je ovo naselje zbog zagađenosti doslovno počelo propadati i tonuti, a prikaz ovog sela kao da je pomalo simbolička refleksija na samu zemlju koju su posljednjih godina napustili milijuni i milijuni ljudi. U središtu priče ovog poetičnog dokumentarca je nekoliko izbornih ciklusa i dvije žene od kojih je jedna gorljiva čavistica, a druga je glasna i kritična nastavnica kojoj ova prva stalno radi o glavi.
Kako zemlja iz godine u godinu sve više propada, tako je sve gora i situacija u ovom nevjerojatnom selu pa će tako i sve veći broj stanovnika koji su u početku filma i bili na strani Chavezovog nasljednika Madura, postajati sve nezadovoljniji i glasniji u opoziciji. Zaboravljeni doslovno od svih, stanovnici ovog mjestašca i sami će se uvući u izborne muljaže i trvenja, ni ne shvaćajući da imaju posla s opustošenom državom i korumpiranim političarima kojima se živo jebe za njih. I nije to samo odlika Venezuele i ovog malenog mjestašca jer svijet je prepun političara na pozicijama kojima se živo fućka za sve i koje zanima vlastiti prosperitet. Snimila je Rios zanimljiv i upečatljiv dokumentarac kojim je uspjela sjajno uhvatiti duh vremena i dovesti gledatelja da sam donese zaključak o viđenom.
Primjedbe
Objavi komentar