Pet godina nakon drugog nastavka i punih osam nakon originalnog filma "Conjuring", stigao je i treći nastavak ove horor franšize koju je osmislio kreator valjda svih tih sličnih horor franšiza u zadnjih deset ili nešto više godina, James Wan. U međuvremenu su se pojavili i neki spin-offovi iz svijeta "Conjuringa" poput "Annabelle" ili "Nun", no sada konačno imamo novi nastavak franšize u čijem su središtu priče istražitelji paranormalnog Ed i Lorraine Warren (Patrick Wilson i Vera Farmiga). Priča se ovaj puta odvija početkom osamdesetih u Connecticutu, a u nju ulazimo in medias res. Ed i Lorraine dokumentiraju egzorcizam osmogodišnjeg dječaka, a nakon što se istjerivanje demona baš i ne odvije onako kako su očekivali, demon će preseliti u drugog mladića, a Ed će završiti s infarktom.
Kad se probudi u bolnici, Ed će ženi otkriti da je svjedočio kako je demon iz jednog tijela prešao u drugo, no već je kasno jer je vlasnik tijela kojeg je zaposjeo demon, mladić po imenu Arne, naizgled ničim izazvan nožem iskasapio svog poznanika. Naravno da je Arne završio na sudu pod optužbom za ubojstvo, a Ed i Lorraine imat će zadatak do kraja postupka dokazati da je taj grozni zločin Arne učinio u stanju demonske opsjednutosti. Baš kao što su likovi Eda i Lorraine zamišljeni prema stvarnim ljudima koji su se bavili istraživanjem paranormalnog, tako je i priča trećeg nastavka "Conjuring" osmišljena prema stvarnom događaju. Suđenje Arneu Johnsonu zaista je i bilo prvo suđenje za ubojstvo u Americi u kojem se optuženik branio da je ubojstvo počinio jer ga je opsjeo demon.
Iako sam prva dva filma gledao već jako davno, čini mi se da je treći nastavak bio nekako najmanje strašan od sva tri filma i da nema tih demonskih, sotonističkih, kultovskih detalja, mogao bi "Conjuring: The Devil Made Me Do It" proći i kao prosječan triler. Za razliku od prva dva filma koja je režirao Wan, režije se ovaj puta prihvatio Michael Chaves koji je prethodno formu brusio na slabašnom "The Curse of la Llorona", a mislim da je ovo i naslabiji film u cijelom serijalu. Čini mi se kao da se sa svim tim spin-offovima, a zatim i raznim drugim sadržajima koji su pokušali kopirati ovu očito dobitnu formulu, tema opsjednutih ljudi i opsjednutih kuća dosta potrošila i da su Wan i ekipa čak mudro postupili što su ovaj film zamislili pomalo drukčije. No, nije ni to baš ispalo najsretnije i najspretnije iako u moru generičkog užasa i bofla horora kakav se velikom većinom snima, ovo još i ima nekog smisla.
Primjedbe
Objavi komentar