Smjestio je radnju ove sofisticirane i kompleksne drame mađarski filmaš Barnabas Toth u Budimpeštu 1948. godine. Iako je od završetka II svjetskog rata prošlo već tri godine, ratne rane još su duboke, gotovo da ne postoji onaj koji nije nekoga izgubio, a neizvjesnost je tim veća jer komunisti polako preuzimaju vlast i nitko ne zna što nosi budućnost. Žive ljudi uglavnom i dalje u bijedi, a razvit će se ovdje neobično prijateljstvo i povezanost između 16-godišnje Klare (Abigel Szoke) i 42-godišnjeg ginekologa Aladara (Karoly Hajduk). Mlada mađarska Nijemica Klara tek je ušla u pubertet i njena stara tetka Olga ju je dovela na pregled ginekologu jer sumnja da se s njom nešto čudno događa. Klara je jedna od onih bistrih i načitanih klinki, oštroumna, brbljava, ali očigledno traumatizirana koja je tijekom rata ostala bez cijele obitelji. S druge strane, Aladar je šutljivi i povučeni liječnik, Židov koji živi sam, a da se naslutiti da je i njegova obitelj stradala tijekom rata i da je tek nekim čudom on jedini uspio preživjeti.
Vrlo brzo će se između ginekologa i tinejdžerice razviti pomalo neobičan odnos, prijateljstvo koje će se na trenutke činiti da bi moglo prijeći onu nevidljivu granicu, no ipak će do kraja to ostati isključivo na platonskom odnosu iako je očito da jedno prema drugom osjećaju i nešto više. Jasno da će zbog razlike u godinama i prisnosti okolina prilično čudno, čak i zgroženo početi gledati na njihov odnos, ni ne shvaćajući da je dvoje traumatiziranih ljudi koji su ostali bez svega, jednostavno jedno u drugome naći nadomjestak za obitelji koje su izgubili. Klara će u Aladaru pronaći očinsku figuru i uzora koji će je voditi kroz život, a Aladar u Klari izgubljeno dijete o kojem će moći brinuti, posvetiti svoju pažnju i usmjeravati je kroz život. No, kako vrijeme postaje sve luđe i totalitarno ludilo polako počinje preuzimati ljude koji gotovo svi jedni druge špijuniraju, tako će se i njihov odnos naći na kušnji. Tim više jer Klara počinje odrastati i postaje očito da ona prema Aladaru počinje razvijati i neke druge osjećaje.
Snimio je Toth elegantnu, diskretnu, stiliziranu i kompleksnu intimnu dramu o dvije izgubljene duše koje će se slučajno sresti s puno stila i s puno osjećaja, brižno pazeći da ne prijeđe granicu, baš kao i njegovi likovi. Fino je dočarano i povijesno razdoblje, ne samo okruženje, već i stanje duha među ljudima, a u svojim ulogama sjajno je oboje glavnih glumaca. Baš kao što sam naziv filma kaže, oni koji su ostali poslije rata, morali su se snaći i prilagoditi novim okolnostima. Nekako nastaviti sa životom i pronaći nešto za što će se uhvatiti nakon svih tih trauma i gubitaka, a bila je ova drama i mađarski kandidat za Oscara, no nije uspjela dogurati do nominacije.
Primjedbe
Objavi komentar