U američkom filmu imali smo se prilike nagledati ostvarenja o brojnim ljudima koji su često nevini završavali u zatvoru, a jednu takvu priču snimljenu po istinitim događajima i stvarnim ljudima donosi nam i poljski dugometražni debitant Jan Holoubek. I "25 lat niewinnosci" ili "25 Years of Innocence" je zaista upečatljiva, strašna, potresna i tužna priča koja gotovo pa može stati u istu rečenicu sa svim tim američkim sjajnim filmovima od kojih se razlikuje ipak prepoznatljivim istočnoeuropskim štihom. Kao što i sam naziv filma kaže, punih četvrt stoljeća trajat će borba za dokazivanje nevinosti prosječnog mladića iz Wroclawa Tomasza Komende (Piotr Trojan). On će iza rešetaka završiti zbog optužbi da je poslije novogodišnje zabave silovao i ubio 15-godišnjakinju, a gotovo pa po hitnom postupku on će biti osuđen iako će 12 članova njegove obitelji svjedočiti da je tu novogodišnju noć proveo u obiteljskom okruženju.
Radnja je tu složena nelinearno i skačemo tu stalno iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Malo smo u 1997. godini kada je Tomasz uhićen, malo smo dvadesetak godina u budućnosti pa se opet vraćamo, no scenarij koji je napisao iskusni Andrzej Golda funkcionira jako dobro. Nakon što Tomasza na početku upoznamo kao mladića u ranim dvadesetima, pretvarat će se on postupno u čovjeka u ozbiljnim godinama, sazrijevati i svo to vrijeme uz pomoć brižne majke Terese (Agata Kulesza iz "Ide" i "Hladnog rata") pokušavati dokazati svoju nevinost. Vjerojatno je svima dobro poznato kako u zatvoru prolaze oni osuđeni za silovanje ili pedofiliju pa ni Tomasz u brutalnom i užasavajućem poljskom kazamatu baš i neće prolaziti najugodnije, tim više jer djeluje on kao gotovo ispodprosječan, pomalo prostodušan tip.
Iako "25 Years of Innocence" definitivno ne ulazi u krug filmova ugodnih za gledanje, riječ je o iznimno kvalitetnoj drami koja od samog starta kreće zaista brutalno i praktički ne staje. Moglo bi se ovaj film žanrovski svrstati negdje na pola puta između socijalne drame, trilera o puno zakašnjeloj istrazi, emotivne drame o odnosu majke i sina, kao i brutalne i šokantne zatvorske drame. Priča je to koja izaziva šok pa i bijes kod gledatelja, prvenstveno zato jer je svjestan da je ova strašna drama o nepravdi i zaista pokvarenom i korumpiranom sustavu snimljena prema stvarnim događajima i što smo svjesni da se sve ovo zaista dogodilo ovom nesretniku. Nesretnika kojeg je odlično odglumio ne pretjerano poznati poljski glumac mlađe generacije Trojan koji je posve zasluženo odnio nagradu za poljskog glumca godine.
Ukupno je ovaj film odnio sedam nagrada u izboru za poljski film godine (od 15 nominacija), među ostalima i za najbolju režiju i glavnu glumicu (Kulesza). Film je to na koji je gotovo nemoguće ostati hladan i koji jako dobro funkcionira bez obzira što se neke karte vrlo brzo, možda i prebrzo bacaju na stol. Kad se nekih petnaestak godina, možda i više, nakon što Tomasz završi u zatvoru, istrage sasvim slučajno primi nekoliko mladih državnih odvjetnika, tek tada ćemo se početi pitati kako je to moguće da u uređenoj, europskoj državi netko bude samo tako bačen u zatvor za nešto što sasvim sigurno nije počinio. Tek tada će nam biti jasno kako je ovaj nesretnik osuđen po kratkom postupku, bez ikakvih dokaza i kako je zapravo malo potrebno da se strada čak ako se i nije našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Primjedbe
Objavi komentar