U uvodnoj sceni ove francuske kombinacije SF-a, horora i trilera vidimo djevojku kako leži na cesti na nekom šumskom puteljku. Ispred nje se zaustavlja kamionet koji vozi neki bradonja, a djevojka za koju se ispostavlja da se naziva Lisa (Gaia Weiss) povjerava se vozaču Adamu (Peter Frantzen) da ne bi željela umrijeti i da bi željela vidjeti svoju kćer jer joj je danas deveti rođendan. No, na radiju upravo čujemo vijesti kako serijski ubojica koji neodoljivo odgovara Adamovom opisu terorizira ovo područje i u sljedećoj sceni Lisa se budi zatvorena u nekekavoj komori odjevena u nekakav čudni kombinezon sa satom koji joj otkucava na ruci. Shvatit ćemo ubrzo da je ona zatvorena u nekakvom bolesnom labirintu i da ima osam minuta da s jedne pozicije utekne na drugu jer u suprotnom, ne piše joj se dobro.
Djeluje sve to zaista klaustrofobično, pokušava ona pobjeći gmižući kroz te tunele kako bi izbjegla smrt spaljivanjem, čerečenjem, kiselinom, utapanjem i slično, a svako malo na putu se pojavljuju raspadnuta tijela onih koji su se prije nje našli na istom mjestu. Ubrzo ćemo shvatiti da ipak nije sama u tom meandrirajućem tunelu koji ima niz račvanja i odvojaka, a nekako mi je film koji je napisao i režirao Francuz Mathieu Turi djelovao kao miks filmova "Cube" i "Saw". Naravno, pod utjecajem pokreta new French Extremity otprije petnaestak godina kada su neki tada mladi francuski filmaši snimali iznimno nasilne i brutalne horore koji su obično u sebi imali i neku alegorijsku notu. Jasno da je i cijeli ovaj film zapravo alegorija jer sve do kraja mi je nedostajala poanta i smisao sve te torture kroz koju će proći Lisa.
Primjedbe
Objavi komentar