Ugledni američki art filmaš David Lowery (Ain't Them Bodies Saints, hvaljeni no meni nevjerojatno iritantni i negledljivi The Ghost Story, The Old Man & the Gun) donosi nam epsku srednjovjekovnu pustolovnu fantaziju o jednom od vitezova okruglog stola kralja Arthura. Sir Gawaina poznavatelji filma možda se najbolje sjećaju iz legendarnog Boormanovog "Excalibura" i to iz same završnice, meni možda i najboljeg dijela fantastičnog filma kada on kreće u potragu za svetim gralom. No, dobri sir Gawain ima i svoju vlastitu legendu koja datira iz 14. stoljeća i koja se naziva "Sir Gawain i Zeleni vitez". Na filmsku adaptaciju te manje poznate legende odlučio se Lowery i snimio stiliziranu, vizualno upečatljivu, gotovo pa savršenu bajku o Gawainovim pustolovinama, no kao što sam se i pribojavao, "The Green Knight" je film u kojem je sadržaj podređen stilu i koji se ipak ispostavio slabiji od mojih velikih očekivanja.
Ni u kojem slučaju nemojte od "Zelenog viteza" očekivati srednjovjekovni akcijski spektakl na tragu nekih zadnjih filmova koje smo imali prilike gledati o kralju Arthuru, Robinu Hoodu ili ostatku ekipe iz britanskih legendi. Nije ovo film ni na tragu ranije spomenutog remek-djela, maestralne kombinacije povijesne drame i fantazije koja se odaziva na ime "Excalibur". "The Green Knight" je pomalo subverzivna, mračna fantazija prepuna anahronizama o junaštvu i dužnosti, smještena u vrijeme kada su gotovo pa isprepleteni rano kršćanstvo s poganstvom, čarobnjaštvom i legendama. Sir Gawain (Indijac Dev Patel) je ovdje nećak kralja Arthura (Sean Harris) i kraljice Guinevere (Kate Dickie), sin je on čarobnice Morgan (Sarita Choudhury) te ljubavnik mlađahne djeve Essel (Alicia Vikander).
Film počinje božićnim banketom koji je priredio kralj, no banket će prekinuti dolazak Zelenog kralja, pola čovjeka - pola stabla koji će izazvati bilo kojeg od Arthurovih vitezova na okršaj. I to ne bilo kakav, ponudit će Zeleni vitez izazivaču da ga prvi napadne i ako ga uspije oboriti dobit će njegovu sjekiru. No, postoji tu i jedna caka. Točno godinu dana kasnije mora se taj junak odazvati na uzvratni susret u njegovoj Zelenoj kapelici smještenoj iza sedam mora i iza sedam gora. Naravno da će taj izazov prihvatiti mladi Gawain kako bi se pokazao. Nakon što odsječe Zelenom vitezu glavurdu, a ovaj je potom hladno pokupi i uz gromoglasni smijeh odšeta iz dvora kralja Arthura, godinu dana kasnije Gawain će se zaputiti u avanturu života. Naravno, ovo avanturu ne treba shvatiti doslovno jer ono što će se dogoditi putem do Zelene kapelice našem junaku baš i nije na tragu klasičnih avantura iz pustolovnih filmova, iako stoji da će on putem naići na svakakve izazove.
Činjenica je da je Lowery snimio vizualno nenadmašan film, mračnu bajku / fantaziju koja zaista oduzima dah ne samo efektima, već i sjajnim okruženjem, lokacijama i fotografijom. Gledatelj zbilja ima u čemu uživati kad je taj dio u pitanju. No, problematičan je ovdje tempo, a donekle i sama priča, posebno u finišu u kojem je Lowery bezočno ukrao genijalnu foru iz jednog čuvenog filma Martina Scorsesea. Iako je očito da je Loweryjeva intencija bila poigrati se s nekim tipičnim idejama iz sličnih junačkih priča te ih pomalo izokrenuti, i nije to bilo baš tako presretno. Kao da se propitkuje ovdje je li status heroja zaista tako bitan i bi li Gawainov život bio bolji da se nije išao junačiti, već da ga je proživio onako kao i većina njegovih suvremenika. No, mladu usijanu glavu željnu avantura i slave teško je obuzdati, posebno kada uz sebe ima junačinu kao što je sada već stari kralj Arthur.
Primjedbe
Objavi komentar