Šezdesete su vjerojatno bile najbolje godine kada je jugoslavenski vjerojatno doživio svoj vrhunac, a u razmaku od samo nekoliko godina čak dva filma koja je režirao Aleksandar Petrović bila su nominirana za Oscara. Jedan od njih je "Sakupljači perja" iz 1967. godine, no dvije godine ranije Petrović je snimio još jedan fascinantan film, ratnu dramu sastavljenu od tri priče koje su smještene na početak, u sredinu i na kraj II svjestkog rata. Sve te tri priče ne povezuje samo isti lik, Miloš Bojanić (Bata Živojinović) koji će u tih nekoliko godina proći transformaciju iz studenta pa do partizanskog oficira, već sve tri priče povezuje činjenica da će on svjedočiti smrti ljudi koji su mu dragi i to u različitim ulogama - kao svjedok, kao žrtva i kao egzekutor. U svim tim situacijama on neće on moći ili imati hrabrosti poduzeti ništa, a sjajna je ovo i realistična priča o tome u što se pretvaraju ljudi u ludim vremenima.
Uz Dušana Makavejeva, Žiku Pavlovića, Želimira Žilnika i Miku Antića, Petrović je bio jedan od najvažnijih predstavnika vjerojatno najuzbudljivijeg perioda u povijesti jugoslavenskog filma koji se naziva crni val ili crni talas. Nažalost, kao što sve dobro u životu uglavnom ne traje dugo, tako je i taj period od nekoliko godina iznimne kreativnosti i slobode početkom sedamdesetih prekinut i jugoslavensku kinematografiju ponovno su počeli preplavljvati agitpropovski partizanski filmovi. Pod utjecajem francuskog, a posebno čehoslovčakog novog vala (mnogi jugoslavenski filmaši studirali su u Pragu) počeli su se šezdesetih ponajviše u Srbiji, a potom i u ostalim dijelovima Juge snimati moderni filmovi koji su se bez problema mogli mjeriti sa svim najboljim u to vrijeme snimljenim u ostatku svijeta.
Upravo je Petrovićev omnibus izvanredan primjer kako su izgledali filmovi iz tog doba kada su redom svi ti tada mladi filmaši mogli snimati filmove koji su bili potpuni otklon od dotadašnjeg soc-realizma. Štoviše, mnogi ti filmovi pa tako i "Tri" bili su neskrivena kritika tadašnjeg režima i socijalističkih dogmi, a umjesto filmova čija je praktički jedina misija bila veličanje režima, Petrović i ostatak ekipe snimali su filmove o unutarnjim stanjima ljudi koji se pokušavaju snaći u nekim ne pretjerano ugodnim vremenima i situacijama. Niti jedna situacija u kojoj će se naći glavni junak ovog filma nije nimalo ugodna. Prva priča se događa na željezničkoj stanici gdje se nakon izbijanja rata okupljaju mobilizirani pripadnici vojske kraljevine Jugoslavije. Ondje je i Batin Miloš, tada još student, koji će šutke svjedočiti egzekuciji fotografa koji ne može izgovoriti R (legendarna scena kada u gomili traži suprugu koja se na njegovu nesreću naziva Vera) jer će ga okupljeni vojnici proglasiti njemačkim špijunom.
U drugoj je Bata već partizan (ma tko bi rekao!) koji pred njemačkom potjerom bježi kroz močvaru, a život će mu spasiti neznanac na kojeg će se nacisti također namjeriti. U trećoj priči čija se radnja zbiva nakon oslobođenja Jugoslavije od nacista, Bata je oficir OZNA-e koji mora odlučiti hoće li grupa nacističkih kolaboracionista, među kojima je i djevojka koja mu se sviđa, biti streljana. I svaka od te tri priče je podjednako izvrsna iako se sve one dosta razlikuju pa je tako druga priča u kojoj Živojinović bježi nacistima kroz močvare, polja, šume i napuštena sela čista akcija. Druge dvije su sjajne drame, a scenarij je Petrović napisao prema priči poznatog srpskog pisca Antonija Isakovića. Bio je "Tri" i prvi jugoslavenski film koji je distribuiran u SAD-u, a nagrađen je i Zlatnim arenama u Puli za najbolji film, režiju i glavnog glumca.
Primjedbe
Objavi komentar