Nije do kraja profunkcionirala ova parodija na slashere iz osamdesetih koja, nadam se, intencijski djeluje gotovo pa amaterski, kao neki niskobudžetni treš uradak iz početka osamdesetih kada se odvija radnja. Vodi nas "Vicious Fun" negdje u Minnesotu 1983. godine gdje upoznajemo Joela (Evan Marsh), smotanom geeka koji je veliki fan horora. Ima on svoj i horor fanzin, ima ideju za genijalnu horor priču, a naravno da nema curu. No, zato je on zaljubljen u seksi cimericu Sarah koja ga previše ne doživljava. Jedne noći Joel će odlučiti pratiti tipa s kojim je Sarah bila na spoju, a završit će on u noćnom klubu u kojem se sastaje self-help grupa serijskih ubojica. Među njima je i Bob, tip s kojim je Sarah bila na čvenku, a naravno da su gotovo svi ti serijski ubojice gotovo pa karikaturalni likovi.
Među svim tim serijskim ubojicama na terapiji je i plavuša Carrie za koju će se ispostaviti da ima neke drukčije planove od ostatka ekipe, a vrlo brzo ova situacija će se pretvoriti u pravu borbu na život i smrt. I to prilično budalastu jer svi likovi ovdje su hodajući klišeji. Iako je nesumnjivo ideja ovdje bila zanimljiva, zakazalo je tu dosta na realizaciji jer rješenja su tu ponekad toliko glupa da te zaboli hipotalamus. I glazba je tu tipična sintizajerska iz osamdesetih pomalo na tragu Carpentera i posve je očito da redatelj Cody Calahan i scenarist James Villeneuve dobro upoznati s tim razdobljem. Bez obzira što ima tu i ponekih zanimljivih situacija, što je sve tu zaogrnuto crnim humorom, nije "Vicious Fun" do kraja profunkcionirao onako kako se očekivalo.
Primjedbe
Objavi komentar