Nakon što je osam godina živio i radio u Americi, njemački filmaš Wim Wenders se sredinom osamdesetih vratio kući i želio je snimiti jedan tipično njemački film. I to je definitivno uspio jer se "Wings of Desire" smatra ne samo (uz Paris, Texas) vrhuncem njegovog stvaralaštva, već i jednim od najvećih i najvažnijih njemačkih filmova svih vremena. Na priču o anđelima koji bdiju nad stanovnicima podijeljenog Berlina inspirirala ga je dijelom poezija Rainera Marie Rilkea, ali i skulpture anđela koje su se tada nalazile na raznim lokacijama u Berlinu. Sa svojim čestim scenarističkim suradnikom, austrijskim nobelovcem Peterom Handkeom je na kraju razradio priču o dvojici anđela, Damielu i Cassielu koji žive u Berlinu i prate što se događa s ljudima.
Damiel (Bruno Ganz) i Cassiel (Otto Sander) gledaju grad i ljude, no zato oni njih ne mogu primijetiti. Slušaju oni zvuke Berlina, misli njegovih stanovnika, a iako su oni najobičniji promatrači vidljivi isključivo djeci i ne mogu komunicirati s fizičkim svijetom, Damiel će se zaljubiti u usamljenu trapezisticu iz cirkusa Marion (Solveig Dommartin). Istovremeno, u Berlin je stigao američki glumac Peter Falk kako bi snimio film o nacističkoj prošlosti grada, a ispostavit će se da je i on nekada bio anđeo kojem je, baš kao Damielu, dodijalo vječno samo promatrati, a ništa od toga zaista proživjeti te će i on potaknuti Damiela da se odrekne besmrtnosti i postane običan čovjek. Baš kao što već stoljećima anđeli imaju strpljenja sa stanovnicima Berlina, tako i Wenders strpljivo razvija priču u svom esejističkom i filozofskom djelu.
Kao što se razlikuju život i iskustva koje će Damiel proživljavati kao anđeo i kao obični smrtnik, tako je i fotografija ovdje različita. Tako je cijeli svijet dok je on anđeo prikazan u crno - bijeloj fotografiji, a čim se odrekne besmrtnosti i postane čovjek stići će i boje. Wendersov film ujedno je i sjajna posveta (zapadnom) Berlinu osamdesetih, gradu koji je u to vrijeme bio pravo središte europske kulture i umjetnosti i u koji su dolazili živjeti i stvarati kreativci sa svih strana svijeta. Tako će se Damiel s Marion konačno i susresti tijekom koncerta Nicka Cavea i njegovih Bad Seedsa, a Berlin koji po pričama i sudbinama ljudi koje anđeli nadgledaju više djeluje kao potpuno sumoran, tužan i izmučen grad nesretnih ljudi i nesretnih sudbina.
Djeluje ova cijela priča dosta ezoterično, hermetično s puno simbolike i film je to koji gledatelja pokušava pogoditi na nekoj unutarnjoj razini. Sjećam se nekoć davno kada sam prvi puta krenuo gledati "Wings of Desire" kako nisam imao strpljenja za ovu suptilnu, elegičnu i sporu filmsku meditaciju, no desetak godina kasnije Wendersovo pomalo umirujuće ostvarenje mi je baš fino sjelo. Sve do filma "Konačni pad" i uloge Adolfa Hitlera, uloga anđela Damiela bila je vjerojatno i najprepoznatljivija u dugoj i bogatoj karijeri vrsnog švicarskog glumca Brune Ganza. Donijelo je "Nebo nad Berlinu" Wendersu nagrade za najboljeg režisera na festivalu u Cannesu, ali i u izboru za europskog režisera godine, a ovaj je film posvetio svojim uzorima, Japancu Yasujiru Ozuu, Francoisu Truffauta i Andreju Tarkovskom čiji se utjecaji osjete u ovom filmu i koji su igrom slučaja baš umrli za vrijeme dok se snimalo "Nebo nad Berlinom" ili neposredno prije.
Primjedbe
Objavi komentar