Mladi talijanski filmaš Ferdinando Cito Filomarino (bivši partner puno poznatijeg talijanskog filmaša Luce Guadagnina i pranećak još poznatijeg talijanskog filmaša Luchina Viscontija) snimio je u grčkoj na (uglavnom) engleskom jeziku akcijski triler koji kao da pokušava podsjetiti na kultne misteriozne političko - špijunske trilere koji su se snimali sedamdesetih. Možda je radnja smještena u Grčku iz razloga što se tematski sličnim trilerima proslavio vjerojatno i najpoznatiji grčki filmaš Costa Gavras, a djeluje "Beckett" pomalo kao čudni križanac "Bjegunca" Andrewa Davisa s Harrisonom Fordom i Tommyjem Leejem Jonesom i Pollackova "Tri kondorova dana" s Robertom Redfordom i Faye Dunaway. Naravno da ta dva filma ipak ne stanu u istu rečenicu s Filomarinovim filmom koji će biti brzo zaboravljen i kojem je najjači adut zanimljivo okruženje Grčke i to taman u jeku vrhunca tamošnje krize prije 10, 12 godina.
Beckett (Denzelov mali, John David Washington) je američki turist koji je s djevojkom April (Alicia Vikander) stigao u Grčku na odmor. Nakon uvodnih scena u kojima shvaćamo kako se oni jako vole, dogodit će se prometna nesreća na putu iz planinskih Delfa prema Ateni u kojoj će April poginuti, a Beckett će završiti ozlijeđen u provincijskoj grčkoj ambulanti. No, pogibija voljene žene bit će tek manji problem za ovog turista koji će pomalo na tragu Fordovog dr. Kimblea iz "Bjegunca" postati lovina i ne shvaćajući zašto. Dobar dio filma ni gledatelju neće biti jasno što to ti Grci imaju protiv zbunjenog Becketta, no nakon nekog vremena ipak ćemo shvatiti da se on ni ne znajući umiješao u mračnu političku urotu koja podrazumijeva otmice, atentate i što sve ne.
Nažalost, iako je u tim početnim trenucima "Beckett" čak i obećavao da bi mogao biti prvorazredni politički triler, s vremenom će to postajati sve naivnije, povremeno i prilično bedasto. Najveći plus filma je što ipak uspijevamo shvatiti i osjetiti Beckettovu bespomoćnost jer ipak se on nalazi u Grčkoj i apsolutno ništa ne razumije i ništa mu nije jasno. Ni tko ga to želi ubiti, ni zašto, ni gdje se točno nalazi. Ni tko su ljudi koji mu stvarno žele pomoći, a tko su oni koji mu rade o glavi. Pa iako Beckett kao crnac itekako strši u Grčkoj i nije ga baš teško promašiti, svejedno će on nekako odolijevati svim tim pogibeljnim situacijama i dovući se do Atene. Iako odiše cijela ova priča pomalo staromodnih štihom, nije Filomarino uspio uhvatiti puno duha i šarma tog vremena, već djeluje to uglavnom dosta kaotično, zbunjujuće i prosječno.
Primjedbe
Objavi komentar