S meksičkim filmovima u zadnje vrijeme očito se ne može (puno) pogriješiti, a "Blanco de verano" ili "Summer White" još jedan je kvalitetan, moderan, fino promišljen i zaokružen film koji stiže iz ove srednjoameričke zemlje. Za razliku od dobrih dijela meksičkih filmova koje smo imali priliku gledati zadnjih godina, "Blanco de verano" nema veze s organiziranim kriminalom, nasiljem, kartelima, egzekucijama. Emotivna drama kojom se u Sundanceu predstavio dugometražni debitant Rodrigo Ruiz Patterson intimistička je coming of age drama ispričana iz perspektive 13-godišnjeg dječaka Rodriga. On je usamljeni i povučeni dječak koji živi sa samohranom majkom Valeriom (Sophie Alexander - Katz) za koju je jako vezan. Možda i previše s obzirom na njegove godine jer izgleda kao da on uopće nema prijatelja i većinu vremena provodi sam na obližnjem groblju automobila.
I djeluje Rodrigo sretno što je jedina osoba koja ima pažnju njegove mame i što je on jedino stvorenje značajno za nju na svijetu, no to će se vrlo brzo promijeniti. Jedne noći Valeria će se iz izlaska, kući vratiti u muškom društvu, a pokazat će se da Fernando (Fabian Corres) nije bio veza za jednu noć. I čini se Fernando kao sasvim korektan čovjek od četrdesetak godina, koliko ima razvedena Valeria te pokušava on uspostaviti kontakt s Rodrigom i približiti mu se. No, Rodrigo kao da će u Fernandu vidjeti suparnika i učinit će sve kako bi sabotirao njegovu vezu s Valeriom. Bez obzira što će Fernando na sve načine pokušavati udovoljiti inatljivom, destruktivnom Rodrigu koji će se sve više ponašati kao mali sociopat, situacija će postajati sve gora da bi na kraju rezultirala pravom katastrofom.
Djeluje cijela ova priča u čijem su središtu pažnje gradski ljudi iz srednje meksičke klase koji nisu osobito bogati, ali nemaju ni tipičnih egzistencijalističkih problema na kakve smo navikli u tamošnjim filmovima, iznimno realistično. Slojevita je to priča u kojoj je teško bilo koga od likova istaknuti kao negativca ili pozitivca, no prvenstveno je to psihološka drama o dječaku pretjerano vezanim za majku koji, čini se, prema njoj osjeća i nešto više no što je normalno i poželjno u odnosu majka - sin. Djeluje sve više Rodrigova ljubav prema majci opsesivno, bolesno. Čini se da je njegova jedina želja da se sve vrati na staro kada su postojali samo mama i on, no postaje on sve svjesniji da je to nemoguće. S druge strane, Rodrigo kao da ne može razumjeti da je njegova mama sretna s Fernandom koji u početku ima strpljenja za njegove nepodopštine, no kako će vrijeme prolaziti, dječakovo ponašanje postajat će sve patološkije i sve neizdržljivije.
Primjedbe
Objavi komentar