Abbas Kiarostami i danas je vjerojatno najpoznatiji i najhvaljeniji iranski filmaš, autor koji je unio duh modernosti u iranski film i redatelj koji je tako sjajno kombinirao poetiku i alegorijsku naraciju s političkim i filozofskim problemima i društvenim aktualnostima. "Close-Up" je vjerojatno njegov najpoznatiji film kojim je zaslužio i međunarodnu slavu i prepoznatljivost, a nevjerojatan je to hibrid igranog i dokumentarnog filma koji je francuski filmski magazin "Cahiers du Cinema" smjestio na četvrto mjesto najboljih filmova snimljenih devedesetih. Na ideju za ovu neobičnu i stilski iznimno originalnu priču došao je zahvaljujući stvarnom događaju koji se zbio u Teheranu krajem osamdesetih. Hossan Sabzian bio je ljubitelj filma i veliki fan tada popularnog iranskog filmaša Mohsena Makhmalbafa. Jednog dana Sabzian se vozio u autobusu i čitao nedavno objavljeni scenarij posljednjeg Makhmalbafovog filma, a pored njega se našla gospođa iz dobrostojeće teheranske obitelji.
Kada je vidjela što čita, rekla mu je da je i ona fan Makhmalbafovog stvaralaštva, a on joj je ničim izazvan rekao da je on taj slavni redatelj. Žena mu je povjerovala te ga je čak odvela kući kako bi ga upoznala s ostatkom njegove obitelji, a Sabzian je hladno nastavio glumiti da je on slavni filmaš koji upravo radi na novom filmu. I ne samo to, rekao je obitelji da bi koristio njihovu kuću za potrebe snimanja filma, a dolazio je k njima redovito, čak je posuđivao novac. Naravno da su ljudi bili svi ponosni i važni što baš k njima dolazi slavni redatelj, no naravno da ni ta igra pretvaranja nije mogla trajati vječno. Jedan od članova obitelji u nekom je magazinu vidio fotografiju stvarnog Makhmalbafa i shvatio da je tip koji im dolazi u kuću netko posve drugi. Varalica je ubrzo završio na sudu, a kada je čuo za ovu priču, Kiarostami je momentalno prekinuo snimanje filma kojim se bavio i krenuo sa snimanjem dokumentarca o Sabzianu.
No, na kraju se dokumentarac o prosječnom tipu iz Teherana koji se odlučio predstavljati kao slavni režiser pretvorio u nevjerojatnu dokumentarnu fikciju jer je uz stvarne snimke suđenja, Kiarostami odlučio rekonstruirati i cijelu priču. I to na način da su svi ti stvarni ljudi glumili sami sebe, a ova višeslojna i potpuno apsurdna priča sjajno pokazuje kako su ljudi zapravo željni pažnje i kako lagano pristaju na samozavaravanje. Iako ćemo do kraja filma donekle uspjeti saznati koji su to bili Sabzianovi motivi, više cijela ova priča govori o obitelji koja je bez imalo razmišljanja i provjeravanja povjerovala u njegovu priču. Film je to koji govori o potrebi i želji ljudi da budu u društvu poznatih i slavnih osoba i kako je to možda i podsvjesna čežnja koja je obično jača od nas.
Ova je priča danas možda još i aktualnija jer gotovo svi danas kada na ulici ili gdje već sretnu nekog više ili manje poznatog, imaju se potrebu fotografirati s njim i odmah to podijeliti na društvenim mrežama. Kao da su nešto nevjerojatno u životu postigli slučajnim susretom s ovim ili onim na ulici ili gdje već i kao da će im fotografija sa Šemsom iz "Naše male klinike", Emilijom Kokić, Šimom Vrsaljkom ili Vladom Kalemberom donijeti neki status u tim virtualnim životima. Za dodir poznate osobe i trenutak proveden u njenom društvu, ljudi, vidjet ćemo u ovom perfektnom filmu, sposobni su na maksimalno samozavaravanje pa kada im netko i onako prijateljski kaže, hej pa to nije taj, već vas neka budala zajebava, ne mogu odmah to procesuirati.
S druge strane, i lik Sabziana je sjajan jer teško je dokučiti i razumijeti njegove postupke, no jednom kada su ljudi popušili njegovu priču, očito je on odlučio igrati do kraja. Iako će se naći na sudu pod optužbama za prijevaru, shvatit ćemo tijekom filma da on i nije imao neke kriminalne ideje i nije mu bio plan opljačkati te ljude. Siromah koji radi povremene poslove i u dugovima je, čovjek kojeg nitko ne doživljava i ne zamara se njegovim problemima, odjednom je postao netko bitan. I to ne bilo tko, već njegov omiljeni redatelj, čovjek s kojim bi vjerojatno bez razmišljanja zamijenio živote i čovjek koji živi i radi ono o čemu je on oduvijek maštao. Majstorska je ovo dokumentarna drama o ljudskoj psihi i nagonima, o ljudskim identitetima općenito, univerzalna priča s kojom se mogu poistovjetiti ljudi sa svih strana planeta.
Primjedbe
Objavi komentar