Legendarni američki glumac i redatelj Clint Eastwood ne posustaje iako je već prošao 90 godina, a u filmu koji je planirao snimiti još potkraj osamdesetih ponovno je on i ispred i iza kamere. Nažalost, "Cry Macho" nije na tragu kvalitetnih filmova koje je snimao posljednjih godina poput "Richarda Jewella", posebno ne "Mule" i ovaj puta Eastwood se pokazao kao puno bolji glumac, nego redatelj. Nažalost, ni scenarij koji je napisao Nick Schenk s kojim je ranije surađivao na dva ponajbolja filma u posljednjih 12, 13 godina (Gran Torino, The Mule), nije mu dao previše prostora i cijela je priča tu dosta banalna i stereotipna, na trenutke čak i bedasta. Za ekranizaciju istoimenog romana Richarda Nasha iz 1975. godine Eastwood je bio zainteresiran još 1988. godine, no smatrao je da je tada premlad za ulogu nekadašnje zvijezde rodea koji mora vratiti uslugu čovjeku koji ga je nekoć izvukao iz dugova.
To vraćanje duga je potraga za sinom Howarda Polka (Dwight Yoakam), 13-godišnjim dječakom Rafom iz Meksika čija majka baš i nije oduševljena tom idejom. No, pomalo divlji klinac i ranije je pobjegao od kuće i bavi se on borbom pijetlova, a kada ga pronađe, stari Mike (Eastwood), mladi Rafo i borbeni pijetao koji ih nerijetko izvlači iz opasnih situacija, postat će nerazdvojni. Iako se tematski, stilski pa i po duhu "Cry Macho" potpuno uklapa u Eastwoodovu filmografiju te se pomalo čini da se on ovim filmom vraća korijenima odnosno snimanju modernih westerna kakve je radio još osamdesetih, ipak je ovaj film dosta slab.
Možda je razlog u tome što je Clint predugo čekao sa snimanjem ovog filma i u međuvremenu zaista postao prestar jer teško je povjerovati u ovakvu priču u kojoj imamo 90-godišnjaka koji se zna pomlatiti s tri put mlađim tipovima, a koji usput ima i vremena za zavesti meksičku udovicu. I nema tu očekivano nimalo autoironije, već je očito da je Eastwoodova intencija bila snimiti ozbiljan film, priču u koju gledatelj može povjerovati, kao što je to i obično slučaj s njegovim filmovima. No, dok je tako nešto profunkcioniralo u "Muli", ovdje to nije slučaj. Veliki problem ovdje je i gluma jer klinac koji glumi njegovog suputnika je grozan, nevjerojatno iritantan i teško je za shvatiti kako ga nitko od Clintovih asistenata, kad je on već bio ispred kamere, nije uspio kontrolirati.
Tematski ova priča kao da se nastavlja na filmove kao što su "Gran Torino" u kojem je Clint također u početku bio mrzovoljni starac koji se potom ipak sprijateljio s dječakom Kinezom. Gotovo da i nema nekog prethodnog Clintovog filma na kojeg se "Cry Macho" ne može referirati. Od starih westerna u kojima je on bio šutljivi samotnjak, tipični američki (anti)junak, modernijih westerna poput "Bronco Billyja" ili "Honkytonk Man" u kojima je on gotovo pa old-school kauboj zaglavio u modernosti. Od filmova ceste i putovanja (već spomenuti "Honkytonk" te "Savršeni svijet"), filmova u kojima starčad spašava situaciju (Space Cowboys), a tu su i natruhe romanse iz "Mostova okruga Madison". Nažalost, ovaj puta to nije profunkcionirao, no ne bih se kladio da je to zadnji put da smo čuli za Clinta i ne bi me iznenadilo da snimi on još koji bolji i relevantniji film, ako naravno poživi.
Primjedbe
Objavi komentar