Prkosna i tvrdoglava udovica Svetla, bivša učiteljica, živi u malom bugarskom selu blizu turske granice. Jednoga dana tijekom lova u šumi susreće izgubljenog afričkog imigranta Bambu koji pokušava doći do Njemačke i nevoljko mu nudi da prenoći kod nje. Bamba u Svetlinoj kući ostaje duže od jednog dana, a između njih se polako rađa povezanost. Neobični dvojac izaziva pobunu u tradicionalnoj seoskoj zajednici dok kroz niz apsurdnih, komičnih i tragičnih situacija pokušava rušiti barijere netolerancije, straha i usamljenosti. Tako ukratko glasi opis radnje na stranici Festivala mediteranskog filma gdje je ova crno - bijele bugarske humorne drame ili bolje rečeno tragikomedija imala hrvatsku premijeru. Prije toga je dobila nagradu za najbolji film na festivalu u estonskom Tallinnu, a u «Strahu» se scenarist i redatelj Ivajlo Hristov vješto poigrava sa stereotipima i donosi priču prepunu iznenađenja.
Odvija se radnja tu usred zime u uspavanom mjestu koje je u sezoni očito ljetovalište, a tijekom ostalih godišnjih doba, nema ondje neke druge zanimacije osim lokanja. I gledanja što to rade susjedi, ogovaranja, smišljanja spački, spletkarenja i kompliciranja te otežavanja života onima kojima je život ionako dovoljno težak. Iako je riječ o jednom od onih pomalo minimalističkih filmova, majstorski je iskusni Hristov (Emigrants, Footsteps in the Sand, Losers) ispripovijedao priču o strahu. Puno je simbolike u nazivu filma jer shvatit ćemo odmah u početku da Svetla živi u strahu, baš kao i gotovo svi njeni suseljani. Svi oni isprepadani su pričama o migrantima koji dolaze i samo što ne jednu malu djecu, no ona je uplašena i bez toga. Još otkako joj je muž ribar poginuo, ona spava s nožem pod jastukom, no postat će nam vrlo brzo jasno da migranti zapravo i nisu ono čega bi se trebala najviše plašiti.
Priča je tu o strahu od nepoznatog, od nepoznatih ljudi i nepoznatih situacija pa kada se Bembo smjesti kod Svetle, počet će oni sve više i više izazivati sablazan i bijes suseljana. I to potpuno nelogičan jer ljudi koji uglavnom nemaju nikakvog posla vrlo lako će se zavesti od lokalnog biznismena koji je bacio oko na Svetlu i svim silama će se truditi pretvoriti joj život u pakao. Mjestašce koje ćemo ovdje upoznati prepuno je živopisnih likova i selo je to u kojem sve pršti od stereotipa o zaostalosti, iskompleksiranosti, primitivnosti, izoliranosti, provincijalnosti. Pomalo na tragu legendarnih filmova Jirija Menzla koji je na duhovit način prikazao kako izgleda život u jednom takvom češkom provincijskom mjestu, tako je i Hristov iz vreće izvadio sve moguće klišeje i skupio ih na jedno mjesto.
No, pomalo začuđujuće, to odlično funkcionira jer Hristov je sjajno dozirao pomalo apsurdistički humor s emotivnom, zapravo tužnom, aktualnom i relevantnom dramom o ljudima koji su osuđeni na odbacivanje. Zanimljivi su i glavni likovi. I dok je Svetla zatvorena, svadljiva sredovječna udovica koja je ostala bez posla pošto je škola u selu zatvorena jer nema djece, Bamba je gotovo pa migrant hipster, brbljavi i otvoreni pozitivac kojem ništa nije jasno, no nekako je prirodno za njega da vjeruje ljudima. Cijela priča koja je pomalo i populistička, prepuna je simbolike te se "Strah" može promatrati i kao društvenu kritiku, a film je to koji je podjednako zabavan i potresan.
Primjedbe
Objavi komentar