Nagrađena je ova potresna, na trenutke šokantna animirana biografska drama velikom nagradom žirija na festivalu u Sudanceu za najbolji dokumentarac. Iako "Flee" nije klasični dokumentarni film, donosi nam danski dokumentarist Jonas Poher Rasmussen zaista šokantnu životnu priču muškarca iz Afganistanca koji se naziva Amin i koji je još kao mladić stigao u Dansku kao azilant. Snimljen je ovaj film u stilu dokumentarca koji se sastoji od intervjua, no kako bi sakrio identitet svog protagonista, kao i kako bi što bolje dočarao njegovu životnu dramu, cijela priča je napravljena kao animirani film. I bila je to zaista izvanredna odluka jer animacija tu sjajno funkcionira ne samo u onim dijelovima koje Amin prepričava, već i u sadašnjosti jer paralelno pratimo situaciju i u njegovom aktualnom životu.
Već uvodna scena je pravo malo iznenađenje. Amin liježe na kauč i priprema se početi pričati svoju priču, a kamera mu je namještena točno iznad glave, gotovo kao da je kod zubara, a iznad njega su ona svjetla. U jednom trenutku on odustaje i shvaća da ne može još krenuti i počinju redatelj i Amin koji se poznaju još iz škole, razgovarati o nekim svakodnevnim temama. Ipak, koji trenutak kasnije Amin skuplja hrabrost i počinje iznositi detalje svoje priče i to od samih početaka. Od prve polovice osamdesetih i Kabula za koji ga vežu prve dječačke memorije te do građanskog rata koji je doveo do sovjetske intervencije pa do početka osamdesetih i pobjede mudžahedina kada je s obitelji morao pobjeći iz Afganistana.
U društvu majke, dvije sestre i starijeg brata, on će se početkom devedesetih skrasiti u Moskvi pošto će Rusija biti jedina zemlja koja će im dati dopustiti dolazak. No, Moskva je tek privremeno rješenje i nadaju se svi oni da će dohvatiti Švedsku u kojoj živi Aminov najstariji brat, ali neće to ići baš tako lako. Odmah na početku filma saznajemo da je Amin na kraju još kao 15-godišnjak azil u Danskoj dobio zahvaljujući tome što mu je pobijena cijela obitelj, no postupno ćemo saznavati detalje njegove životne priče i što se to zapravo dogodilo. Iako je Amin Afganistan napustio prije tridesetak godina, vidimo da se povijest stalno ponavlja, a bez obzira što netko mislio o tome treba li prihvaćati izbjeglice ili ne, nakon što pogleda "Flee" morat će se složiti da je ovo zaista jedna nevjerojatna, tužna, potresna i tragična životna priča.
Situacija je tim kompliciranija i kompleksnija za Amina jer je on homoseksualac. Danas u Danskoj to za njega ne predstavlja neki problem i vidimo da je on u vezi s nekakvim Dancem i da zajedno traže kuću dok Amin razmišlja prihvatiti ponudu za postdiplomski u Americi ili ostati kod kuće. No, činjenica da je svo to vrijeme dok je proživljavao sve te drame, traume, šokove, pokušavajući ilegalno prijeći granicu, bježeći od pijanih ruskih policajaca po Moskvi ludih devedesetih, on i od svoje obitelji morao skrivati ono što stvarno jest, dodatno komplicira svoju situaciju. Kaže u jednom trenutku da na afganistanskom jeziku uopće ne postoji riječ za homoseksualca jer se ondje podrazumijeva da nečeg takvog ondje nema. No, njemu je već vrlo rano postalo jasno o čemu se radi, no iz srama i straha pokušavao je to potiskivati i prikrivati. Baš kao što i danas neke stvari i u kasnim tridesetima mora skrivati, tajiti i paziti što će reći jer bi ga mogle skupo koštati pa zato i ne doznajemo njegov stvarni identitet već shvaćamo da mu je Amin tek pseudonim.
Primjedbe
Objavi komentar