Nakon što se proslavio kao scenarist Scorseseovog "Taksista", Paul Schrader i sam je krenuo režirati filmove. Baš kao što nas je u kultnom "Taksistu" upoznao s polusvijetom New Yorka sedamdesetih, isto je ovdje učinio s Los Angelesom čiji će talog upoznati konzervativni kalvinist iz provincijskog gradića u Michiganu, Jake Van Dorn (George C. Scott). On je lokalni biznismen i striktni vjernik, fundamentalist, gotovo stereotipni tradicionalni sredovječni čovjek iz američke unutrašnjosti kojem je obitelj oduvijek bila na prvom mjestu. Nakon smrti supruge, ostao je on samohrani otac naizgled povučenoj i poslušnoj tinejdžerici koja će jednostavno nestati tijekom izleta kalvinističke mladeži u Kaliforniju. Vrlo brzo će Van Dorn u Los Angelesu angažirati privatnog detektiva Andyja Masta (Peter Boyle), a njegovo otkriće brižnom i radišnom ocu srušit će cijeli svijet.
Istražitelj će se u njegovom Grand Rapidsu u Michiganu pojaviti sa 8-milimetarskom amaterskom porno snimkom u kojem je Van Dornova kćer u klinču s dva mladića. Naravno da će čovjek gotovo pasti u nesvijest od šoka i nevjerice, tim više jer je uvjeren kako mu je kćer oteta i natjerana na nešto takvo. Nakon što sljedećih mjesec ili dva istražitelj ne uspije saznati ništa novo, Van Dorn će se sam zaputiti u Kaliforniju i uz pomoć prostitutke i glumice u sličnim pornićima Niki (Season Hubley) pokušati otkriti što se dogodilo s njegovom kćeri. Na svoj užas, upoznat će on jednu subkulturu za koju sve do jučer nije znao ni da postoji, a bit će to prava odiseja gadljivim polusvijetom kojeg se užasava. Iako nije "Hardcore" ipak bio na razini njegovog redateljskog debija "Blue Collar", pogotovo ne "Taksista", i ovdje se Schrader na realističan način pozabavio jednom tabu temom tadašnjeg društva.
Polusvijet koji je nastajao sedamdesetih po većim gradovima kao što su Los Angeles i New York sasvim sigurno su bili potpuna nepoznanica ljudima kao što je gospodin Van Horn. Tim više će i šok kod glavnog protagonista filma biti i veći jer je jednostavno izvan granica poimanja ne samo da postoje ti mračni dijelovi grada u kojima prostitutke stoje u izlozima, porno kina s filmovima za 50 centi, svodnici i porno glumice od pet dolara, već da bi nešto takvo moglo postati dijelom njegovog života. Premijerno je "Hardcore" prikazan u natjecateljskom programu festivala u Berlinu, a velika je šteta što Schraderu ovdje nije pošlo za rukom ono što mu je u tandemu sa Scorseseom uspjelo u "Taksistu" jer bi i ovaj film tada sigurno mogao zaslužiti epitet izuzetan.
Kao da Schrader ni sam nije znao na koji način zaključiti cijelu ovu priču i samo finale filma pretvorilo se u prilično površnu kombinaciju akcije, nasilja i jednostavnih rješenja. Dok je glavni dio filma sjajno funkcionirao upravo zahvaljujući toj neobičnoj kombinaciji bijesnog i ogorčenog fundamentalista te najblaže rečeno slobodoumne prostitutke koja je u njemu pokušala pronaći i svojevrsnu očinsku figuru, u završnici Schrader na taj segment koji je vješto gradio cijelo vrijeme kao da je posve zaboravio. I ovaj puta Schrader je, baš kao u "Taksistu" odlučio zaroniti duboko u mračnu stranu društva, u aberacije, u polusvijet koji prosječnom čovjeku nije i ne bi trebao biti uopće poznat. No, ovaj puta kao da je pred kraj ostao bez daha u tim dubinama i kao da je iz njih izronio na sigurno prerano i prebrzo. Svejedno, i ovako je "Hardcore" bio i više nego korektan neo-noir, mračni krimić o tradicionalnim američkim vrijednostima u krizi.
Primjedbe
Objavi komentar