L' ADIEU A LA NUIT (2019,FRA) - 6,5/10


 

Andre Techine jedan je od vodećih francuskih filmaša post-novovalne generacije koji možda i nema poseban status izvan svoje zemlje, no u Francuskoj je iznimno cijenjen. O tome svjedoči i čak 15 nominacija za nagradu Cesar, bilo za najbolji film, režiju ili scenarij, a filmom "Wild Reeds" ili "Les roseaux sauvages" trijumfirao je u sve tri kategorije. Njegovi filmovi već desetljećima se redovito prikazuju u natjecateljskim ili popratnim programima vodećih svjetskih festivala kao što su Cannes, Berlin ili Venecija pa je tako i "L'adieu a la nuit" ili "Farewell to the Night" također premijeru imao u Berlinu. Radnja filma odvija se u prvim danima proljeća 2015. godine negdje u francuskoj provinciji uz Pireneje, a već sama uvodna scena iznimno je znakovita. Pomračina sunca iznenada prekida prekrasan sunčani dan na selu, a vrlo brzo shvatit ćemo da će ondje doći do konflikta dva posve različita svijeta i sraza generacija.

Možda i kontradiktorno, no taj sunčani svijet prepun života i radosti simbolizira umirovljenica Muriel (Catherine Deneuve) koja sa svojim partnerom Youssefom uživa u životu na selu obrađujući zemlju i brinući se za konje. Pomračenje pak simbolizira njen unuk Alex (Kacey Motett Klein) koji je svratio u rodni kraj kako bi se pozdravio s bakom prije selidbe u Kanadu. No, vrlo brzo postat će nam jasno da krajnji cilj njegovog putovanja sa zaručnicom Lilom (Oulaya Amamra) zapravo nije Kanada, već nešto istočnije. Unuk se uz zaručnicu preobratio na islam i radikalizirao te je njihov cilj Sirija i priključivanje ratu na strani Islamske države. Muriel, jasno, ne može razumjeti unukovu transformaciju i radikalizaciju, a shvatit će ona da Alex i Lila nešto neobično spremaju kada joj s računa nestane nekoliko tisuća eura. Pokušat će baka zaustaviti unuka od njegovog luđačkog nauma na sve načine koji joj padaju na pamet, čak će ga zaključati i u štali kako bi mu odsjekla kontakt s lokalnim imamima uz koje on priprema akciju.

Deneuve je standardno upečatljiva i cijelu priču najviše pratimo iz njene perspektive. Iz perspektive žene u jeseni života kojoj je cijela unukova ideja ne samo apsurdna, već i potpuno kontradiktorna s načinom na koji je odgajan nakon smrti njegove majke, a njene kćeri. Muriel je zapravo neshvatljiva sama ideja da bi se netko mogao otići boriti za takvu suludu i nenormalnu ideju, a posebno kada shvati da je njen voljeni unuk jedan od tih manijaka koji su izgubili svaki doticaj sa stvarnošću. Kako je moguće da nekome tko je odrastao u multikulturalnoj sredini (Murielin partner Yousseff je musliman) odjednom tako ispran mozak jer Alex će svoju baku i svu njenu obitelj i prijatelje koji žive normalnim, prosječnim, građanskim životom u kojem se nitko ne zamara tko je kakve rase ili religije, početi nazivati nevjernicom. Snimio je Techine solidnu i fino promišljenu dramu u kojoj on ne nudi neke posebne odgovore, već nas jednostavno suočava s događajem i šokom s kakvim su se susreli mnogi stanovnici Europe dok je Islamska država bila aktualna. 

IMDB LINK 

Primjedbe