Od spajanja anarhističkog, subverzivnog japanskog filmaša Siona Sona i nepredvidivog i podjednako divljeg američkog glumca Nicolasa Cagea očekivao sam puno. Pogotovo što su se u medijima tijekom snimanja mogle pročitati Cageove izjave da bi "Prisoners of the Ghostland" mogao biti najluđi film koji je ikad radio. Kad to kaže tip poput Cagea koji je zaista glumio u svakakvim ludostima, naravno da očekivanja moraju biti iznimna, pogotovo kad taj film radi podjednaki luđak koji je snimio recimo "Cold Fish" ili "Love Exposure". Tim više jer je "Prisoners of the Ghostland" bio prvi Sonov film na engleskom jeziku, a premijeru je imao u ponoćnoj sekciji festivala u Sundanceu. No, već tada je bilo dosta znakovito što je film prošao dosta mlako, a sada je jasno i zašto. Film je to koji je prilično razočaranje i koji osim tek jako rijetkih trenutaka nadahnuća te standardno šarene i ekstravagantne fotografije i scenografije nudi jako, jako malo.
Nije to ni film koji šokira nasiljem što sam možda očekivao, a nekako imam dojam kao da se Sono zadovoljio time što je "Prisoners of the Ghostland" film koji prkosi svim konvencijama. Pa i smislu jer ionako dosta budalasta priča tu će se vrlo brzo potpuno pogubiti i sve će se tu pretvoriti u potpuni kaos. Čak mi je to malo djelovalo pozerski, nabacano je tu svega i svačega, intencijski je pretjerano sve tu i dotjerano do apsurda, no nažalost ni izbliza zabavno i urnebesno kao što sam se nadao. Kao što je napravio više puta do sada, Sono je izmiješao valjda sve žanrove koji postoje. Od westerna, samurajskog filma, filma pljačke, postapokaliptičnog filma na tragu Mad Maxa pa i Carpenterovog "Bijega iz New Yorka".
I taj miks svega i svačega u startu je obećavao jer Cageov lik tu pomalo podsjeća na tipične antijunake iz špageti westerna, gotovo kao parodija na likove kakve je kod Sergija Leonea glumio Clint Eastwood. Ima tu na početku i jedna urnebesna scena kad Cage kreće u akciju pa umjesto u neki divlji auto sjeda na nekakav smiješni biciklić. No, ima takvih stvari tu nažalost premalo i čini mi se da je redatelj kojeg se voli isticati najhrabrijim na svijetu, ipak povukao ručnu kočnicu. Nažalost, priča koju su osmislili izvjesni Aaron Hendry i Reza Sixo Safai nema nimalo smisla, ni šarma, ni duha i možda su Sono i Cage iz svog tog cirkusa izvukli najviše što su mogli, a film kreće pljačkom banke koja je pošla posve krivim smjerom.
Cage i njegov kompić Psycho poubijali su valjda sve koji su se našli u banci u gradu koji se naziva Samurai Town. No, vrlo brzo šef tog bizarnog grada koji djeluje kao miks drevnog japanskog gradića i mjesta iz kaubojaca u koji ste zalutali na nekom zajebanom tripu, dat će Cageu zadatak oslobađanja njegove kćeri Bernice (Sofia Boutella). Ona je zaglavila u drugom bizarnom mjestu koje izgleda kao susjedno selo od onog iz Mad Maxa, a da situacija starom Nicku bude teža, oko vrata, ruku i testisa složene su eksplozivne naprave koje će se aktivirati ako bude nevaljao. Ako djevojku ne vrati djedu u roku pet dana, sve će se aktivirati i ode Nikica u zrak! I djeluje to kao gotovo savršeni set-up za potpuno uvrnutu i divlju priču kao stvorenu za Cagea, no nažalost će se sve to razviti ne samo prilično loše, već što je najtužnije od svega dosta banalno.
Primjedbe
Objavi komentar