Bila je ova poetična i melankolična kombinacija drame i fantazije slovenski kandidat za Oscara, no nije film Gregora Božiča uspio postati prvi film koji je našim susjedima donio i prvu nominaciju. Svejedno, imale su "Priče iz kestenove šume" sasvim lijep festivalski život nakon premijere na uglednom festivalu u Torontu, a riječ je o vizualno upečatljivom i ušminkanom art filmu koji djeluje i pomalo hermetično. Ova priča koja se nalazi na pola puta između klasične bajke i magičnog realizma smještena je u kestenovu šumu i okolna naselja uz slovensko - talijansku granicu nakon II svjetskog rata. Iako je Božič film podijelio u nekoliko poglavlja, u središtu priče je slučajni susret dviju izmučenih duša koje će jedna drugoj nekako pomoći da im zacijele rane.
Mario (Massimo De Francovich) je stari stolar, Talijan koji nema ništa posla i opsjednut je činjenicom da on i njegova žena troše puno više nego što on zarađuje toliko da ni ne shvaća da se ona pred njegovim očima gasi i umire od starosti. S druge strane kestenove šume živi djevojka Marta (Ivana Roščić), skupljačica i prodavačica kestena čiji je muž nestao u ratu. Susrest će se oni slučajno usred kestenove šume, a što je tu stvarnost, što su snovi, što fantazije nekako je teško razlučivo u ovoj poetičnoj snolikoj drami čija je naracija čak pomalo eliptična. Film je to prepun simbolike jer kestenova šuma koja se smjestila na granici dva svijeta, između istoka i zapada, dva politička bloka nakon takvog društvenog tektonskog poremećaja kao što je bio II svjetski rat, kao da predstavlja sve one izgubljene duše i sudbine koje kao da su zaglavile u nekakvom limbu ili međuprostoru.
Primjedbe
Objavi komentar