Prvi šok gledajući ovaj biografski dokumentarac bila mi je sama pojava naslovnog junaka, poznatog američkog glumca Vala Kilmera. Zgodnog i šarmantnog tipa koji je na vrhuncu slave bio devedesetih danas vidimo kao grotesknu olupinu od čovjeka iako je u trenucima snimanja filma tek napunio šezdeset godina. Nažalost, na takvu grotesknu Kilmerovu pojavu najviše je utjecao rak grla koji je izliječio, no uslijed terapije je potpuno ostao bez glasa, a silne operacije kojima se očito morao podvrgnuti potpuno su ga izobličile. I dok neki njegovi gotovo pa vršnjaci iz svijeta filma poput Toma Cruisea, Sean Penna ili Georgea Clooneyja i danas djeluju puno mlađe od svojih stvarnih godina, Kilmer, nažalost, fizički više nije ni sjena čovjeka kakav je bio. Zbog bolesti je gotovo potpuno ostao bez glasa i preko nekog puceta na grlu ispušta tek neke čudne, prigušene gotovo pa darthvaderovske zvukove tako da ga je u ulozi naratora morao zamijeniti njegov sin Jack, također glumac.
I premda se kao režiseri ovog dokumentarca potpisuju izvjesni Leo Scott i Ting Poo, od početka do kraja je jasno da je to isključivo Kilmerov dokumentarac. Film u kojem je sam glumac vjerojatno i prije no što je očekivao odlučio ispričati svoju priču koja možda na trenutke i djeluje ušećereno i nema tu nekih kontroverznih detalja koji su ga pratili cijelog života, a definitivno ih je bilo. No, svejedno je ovo zanimljiv dokumentarac u kojem nam Kilmer donosi zanimljiv uvid u vlastiti život za koji sam kaže da je bio magičan. Inače, tijekom života Kilmer je još od djetinjstva pa sve do danas sve što se događalo oko njega sam snimao tako da posjeduje vlastitu arhivu s više od 800 sati video materijala u kojem se nalaze privatne, obiteljske snimke, kao i ono što je često znao snimati na snimanjima filmova u kojima je nastupao. Kad mu je dijagnosticiran rak i kad je počeo gubiti glas, odlučio je ispričati svoju priču i Kilmer je scenarist ovog dokumentarca u kojem uz arhivske snimke pratimo i njegov život u aktualnom trenutku.
Iako se Kilmera teško može svrstati u krug onih top glumaca svoje generacije, imao je on i svijetlih i zvjezdanih trenutaka u karijeri i nekih uloga po kojima ćemo ga definitivno pamtiti. Saznajemo tu i pregršt detalja iz njegovog života, od djetinjstva preko mladosti kada je postao najmlađa osoba ikad primljena na dramu u prestižnom njujorškom Juilliardu pa kako je gradio filmsku karijeru iako se u mladosti planirao više posvetiti kazalištu. Nudi on i pomalo autoironični pogled na svoj život i karijeru i dobro je svjestan da je uz neki drukčiji pristup i prilagodljivost mogao imati i uspješniju karijeru, no vidimo ovdje da mu se dogodilo ono što se dogodilo mnogima poput njega. Dok je sanjao ozbiljnu karijeru i važne uloge, često bi završavao u raznim sranjima koja su mu i obilježila kasniju fazu karijere.
I definitivno je ovo jedna od onih zapravo tragičnih priča jer kakva bi uostalom mogla biti priča o glumcu koji je ostao bez svog vjerojatno najvažnijeg oruđa - glasa. I to baš u trenucima kada se ponovno počeo otkrivati i kada je postavio monodramu o najpoznatijem američkom piscu Marku Twainu sa čijim je životom Kilmer pronašao dosta sličnosti i poveznica. Otkriva nam Kilmer ovdje neke zanimljivosti sa snimanja brojnih filmova i najvećim razočaranjima poput debakla s filmom "Tajanstveni otok dr. Moreaua" u kojem je konačno dočekao raditi sa svojim uzorom Marlonom Brandom da bi se sve to vrlo brzo pretvorilo u debakl. Priča Vilmer kako je cijelo vrijeme bio perfekcionist i da ga je zbog toga pratila fama da je s njim bilo teško raditi i da je zbog toga često ostajao bez uloga. Iako u finišu filma Kilmer tvrdi da se ne misli predati i baš poput mnogih koji su se našli u sličnoj teškoj situaciji izlaz je pronašao u vjeri, čini mi se da je on ipak glumački rekao sve što je imao pa će i stoga ovaj na kraju ipak kvalitetan i zanimljiv dokumentarac ostati kao njegov svojevrsni epitaf kojeg si je izgradio još za života.
Primjedbe
Objavi komentar