Ines (22), njen muž Justo (28) i njihov najbolji prijatelj Gerardo (23) su tijekom prevratnih sedamdesetih u Čileu bili članovi ultradesničarske nacionalističke paramilitarne organizacije "Domovina i sloboda". Tu grupu neskrivene fašističke ideologije kojima su uzor bili nacisti i fašisti podržavala je i CIA, a sudjelovali su oni ranih sedamdesetih u brojnim terorističkim akcijama kojima je cilj bio svrgnuti demokratski izabranog predsjednika, socijalista Salvadora Allendea. Kao što je poznato, Allende je vojnim udarom zaista ubrzo ne samo svrgnut, već i ubijen, Čile je potom uronio u mračno doba vojne diktature pod vodstvom generala Pinocheta, a troje mladih ljudi s početka priče u ovom političkom trileru koji je bio i čileanski kandidat za Oscara, upoznajemo u sadašnjosti, kada su to ljudi u kasnim šezdesetim ili već ranim sedamdesetim godinama života.
Više od četrdeset godina nakon što je nestao, Gerardo (Marcelo Alonso) će se pojaviti ni otkuda. Sjedi bradati djedica za kojeg u početku i ne znamo tko je, svjedočit će na ulici Santiaga krađi te će u svom autu krenuti u potjeru za kradljivcem torbice. Nakon što ga ubije, policija će u njegovom autu, potom i u kući, pronaći cijeli arsenal oružja, a vrlo brzo svima će postati jasno da se nakon desetljeća izbivanja ponovno pojavio opasni terorist. S druge strane, Ines (Mercedes Moran) je danas moćna i utjecajna poslovna žena koja je skupa s Justom stvorila poslovno carstvo. Kada shvati da je Gerardo u zatvoru, učinit će ona sve što je u njenoj moći kako bi ga zaustavila u otkrivanju njihove mračne zajedničke prošlosti, ni ne shvaćajući da Gerardo ima neke druge planove i da je njegov cilj oživljavanje nacionalističke borbe, rušenje vlade, a prva na meti mu je crnačka imigracija.
Priču tu paralelno pratimo u dva razdoblja - u sadašnjosti i početkom sedamdesetih te je Andres Wood po scenariju Guillerma Calderona (Neruda, El Club) snimio pametan, uzbudljiv i intrigantan triler. Iz događaja iz prošlosti polako ćemo shvaćati kako su mladi Gerardo (Pedro Fontaine) i Ines (Maria Valverde) izrasli u ljude kakvi su danas i što se to između njih dogodilo. Može se na ovaj film gledati i kao svojevrsno upozorenje da slične težnje u čileanskom društvu postoje i danas, ali i na podsjećanje kako se ondje još i nisu raščistile stvari nakon svrgavanja totalitarne diktature Pinocheta i njegove klike. Vidjet ćemo tko su zapravo bili ti ljudi koji su se zalagali za intervenciju pa su je na kraju dobili te kako su zapravo jako dobro profitirali od nje. Naravno ne svi jer naivni i izmanipulirani Gerardo baš se i neće tako dobro provesti.
Primjedbe
Objavi komentar