Na red za rimejkiranje, ributiranje, spinofiranje ili kako se već naziva to kada se prežvakavaju i iz zaborava izvlače neki stari filmovi stigao je i legendarni horor "Candyman". Film koji se, ako se dobro sjećam, u našim videotekama pojavio u prvoj polovici devedesetih kao Slatkišar, danas uživa kultni status među horor fanovima i "Candyman" Bernarda Rosea koji je do kraja devedesetih imao i dva manje uspješna i kvalitetna nastavka, film je koji mnogi poznavatelji horora smještaju pri sam vrh tog žanra. Oni koji se sjećaju originala iz 1992. godine vjerojatno znaju da je u središtu pažnje legenda o Candymanu, duhu koji dijeli bombone i reže grkljane, a bio je on umjetnik i sin roba koji je na brutalan način ubijen krajem 19. stoljeća zato što je nastao iz veze s kćeri bogatog bijelca iz Chicaga.
Sasvim logično da se ta premisa savršeno uklapa u današnji "Black Lives Matter" narativ i u filmove kakve danas snimaju američki crnački autori pa ne čudi da osim što je ovaj "Candyman" izravni nastavak originala, ujedno i film koji ima standardni podtektst o gentrifikaciji, crnačkom patništvu i bijeloj supremaciji moderne Amerike. Idejni začetnik novog "Candymana" bio je prvoborac modernog subverzivnog crnačkog horora Jordan Peele (Get Out, Us) koji je napisao scenarij i producirao film dok je režiju prepustio Nii DaCosta koja se u dobrom svjetlu koju godinu ranije predstavila krimi dramom "Little Woods". Priča se tu izravno nastavlja na original, no vrijeme radnje je današnji Chicago gdje živi i stvara mladi slikar Anthony McCoy (Yahya Abdul-Mateen II).
On je u vezi s galeristicom Briannom, a njen brat će Anthonyja upoznati s legendom o studentici Helen Lyle (Virginia Madsen u originalu) koja je nekoć čačkala po folk legendama te počela ubijati, a na kraju je stradala u požaru. Tražeći inspiraciju Anthony će se zaputiti ondje, a na svoju žalost ondje će saznati za legendu o Candymanu koja će ga početi proganjati. Paralelno s otkrićem priče o Candymanu, počet će se nizati ubojstva ljudi bliskih mladom slikaru, a svatko tko pogleda u ogledalo i pet puta zazove Slatkišarevo ime, neće se dobro provesti. Cijela ta priča djelovat će inspirativno na Anthonyja i na slikarskom polju, no istovremeno će ga početi i proždirati te će on početi i fizički propadati.
Čim je Peele u pitanju, jasno da to ne može biti klasični horor, već je "Candyman" i subverzivna psihološka drama u kojoj se ponovno standardne hororske teme provlače kroz kontekst patnje i moderne problematike afroameričke zajednice. I funkcionira to sasvim solidno i korektno, glumci su kvalitetni, kao i režija, no pravi ljubitelji horora mogli bi ipak ostati pomalo razočarani jer u iskonskom smislu strave i užasa, ovaj film i ne nudi toliko mnogo. Opet se to zapakirava pomalo u arthouse stil s naglašenom vizualnom komponentnom i stilizacijama te se DaCostin "Candyman" u potpunosti uklapa u taj novi val angažiranih horora s porukom.
Primjedbe
Objavi komentar