Pune dvije godine nakon što je završeno snimanje u Budimpešti, Jordanu, Norveškoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima i točno godinu dana kasnije od prvotnog plana, "Dune" Denisa Villeneuvea konačno je stigao u kina. Epska fantazija po jednom od najčitanijih fantasy romana svih vremena, "Dini" Franka Herberta bio je jedan od najiščekivanijih filmova zadnjih nekoliko godina čija se premijera stalno odgađala i čekalo se da se otvore kino dvorane kako film čiji je budžet iznosio 165 milijuna dolara ne bi donio gubitak. Već sada je jasno da će "Dune" donijeti solidan profit Warner Brosu, možda ne onakav kakav bi bio da nema ove pandemije, no jasno je da će svi oni koji nisu čitali knjigu na rasplet priče morati pričekati još koju godinu i planirani drugi dio.
Eto, i ja sam bio jedan od onih koji je planirao "Dune" pogledati u kinu. Tjedan ranije već sam kupio karte, no kada je stigao taj dan, zov gulaša i gemišta je bio jači pa sam ga na kraju propustio pogledati na velikom platnu, već sam ga odgledao u kućnim uvjetima. I stoji da je "Dune" opravdao očekivanja. Grandiozna je to pustolovina, akcija, svemirska fantazija u kojoj je Villenueve potvrdio da je jedan od najsposobnijih režisera današnjice i nakon nastavka "Blade Runnera" uspio je on u onome na čemu su mnogi lomili zube. Nažalost, nikad nećemo saznati kako bi izgledao "Dune" koji je planirao snimiti avangardni čileanski filmaš Alejandro Jodorowsky sedamdesetih, no zato nažalost znamo kako izgleda istoimeni film Davida Lyncha iz prve polovice osamdesetih.
I Lynch se sam tog filma odrekao te sam ga nekoliko mjeseci ranije pogledao i uvjerio da je njegova "Dina" zaista kičasti kaos koji je bez premca najlošiji uradak u filmografiji ovog velikog autora. Nema zbora da je Villenueveova "Dina" bolja u odnosu na Lynchev film, no ipak nije to savršen, možda i prijeloman film kao što su se mnogi nadali i pretpostavljali. Jasno da Villenueve nije imao tako sulude pretenzije kao recimo Jodorowsky koji je želio snimiti film kojim će promijeniti svijest gledatelja (svi oni koji nisu gledali dokumentarac "Jodorowsky's Dune" preporučujem da pogledaju i uvjere se kakve je lude ideje imao ovaj Čileanac), no moglo bi se reći da je slomio neko prokletstvo "Pješčanog planeta" koje kao da je pratilo sve one koji su komplicirane, kompleksne i opsežne knjige Franka Herberta pokušali ekranizirati.
Iako je od vremena kada sam čitao ove knjige prošlo i više od dvadeset godina, stoji da je Villenueve u dobrom dijelu uspio prenijeti duh te knjige na ekran iako je dubinu knjige jednostavno nemoguće prenijeti na film. Odluka da se film podijeli u dva dijela pokazala se dobrom jer što se dogodi kad se sve to pokušava natrpati u jedan cjelovečernji film vidjeli smo u Lyncheom slučaju. Sve je tu Villenueve odradio udžbenički, kvalitetno, na zaista visokoj razini i očigledno je da je svaki dolar kvalitetno uložen jer produkcija je savršena i odlično je dočaran cijeli taj svijet i radnja koja se zbiva nekih osam tisuća godina u budućnosti. Intergalaktičkim svijetom vlada car Shaddam Corrino, a on je odlučio da će obitelj Atreides zamijeniti rivalsku obitelj Harkonnen na mjestu gospodara Arrakisa odnosno pješčanog planeta iliti Dine.
Bez obzira što je Arrakis ne baš ugodan planet za život, jedino je to mjesto u svemiru u kojem se nalazi "začin" odnosno glavna sirovina za preživljavanje u svemiru. Uz vojvodu Leta (Oscar Isaac), na Dinu će stići i njegova žena čarobnica Lady Jessica (Rebecca Ferguson) te njihov sin i nasljednik Paul (Timothee Chalamet), mladić koji je ujedno i pomalo mesijanski lik, a u ovom filmu između ostalog pratimo i njegove unutarnje borbe kako bi prihvatio svoju predodređenu sudbinu spasitelja galaksije. Ne treba čuditi da "Dune" povremeno ostavlja dojam kao da je to još jedna u nizu priča iz "Ratova zvijezda" pošto se George Lucas obilato poslužio Herbertovim motivima dok je radio na svojoj epskoj fantaziji.
Premda je "Dune" jedan od onih istinskih spektakala, prava epska grandiozna i iznimno ambiciozna fantazija kao stvorena za kino dvorane, osjeti se tu na trenutke senzibilitet art filma. U nekim trenucima, posebno u sekvencima Paulovih snova inspiraciju kao da je Villeneuve crpio u stvaralaštvu Tereencea Malicka, a kad se pojavi Baron Vladimir Harkonnen u izvedbi Stellana Skarsgarda neizbježne su usporedbe s Brandovim pukovnikom Kurtzom iz Coppoline "Apokalipse danas". Cijeli taj svijet pješčanog planeta inspiriran je Bliskim istokom i čini mi se kao da je famozni začin tu pomalo i alegorija na naftu na kojoj Arapi sjede, dok bogatstvo kupi tek nekoliko obitelji, a brojni Fremeni od nje nemaju gotovo ništa od nje. Ne smije se zaboraviti ni "Lawrence od Arabije" Davida Leana za kojeg je i Villeneuve sam istaknuo da mu je bio velika inspiracija jer i ovdje taj pustinjski, pješčani krajolik igra iznimno važnu ulogu.
Uzima Villenueve tu dosta vremena da predstavi likove i izgradi cijeli taj svijet pa zato i ne čudi što vidim da je bilo dosta kritika na spor ritam i da ima tu premalo akcije kakvu je očekivala klasična blokbusterska publika. No, film je to koji bi se prije opisalo impresivnim, nego zabavnim (u klasičnom smislu te riječi kada je u pitanju film) i treba se odati priznanje Villeneuve na tome što je svoju viziju uspio još jednom pretočiti na film. Nekako imam dojam da će u drugom dijelu (baš kao što je bio slučaj i s "Gospodarom prstenova") više na svoje doći oni koji su očekivali akciju kao u nekom filmu iz "Ratova zvijezda", no "Dune" je svakako jedan od vrhunaca kino - godine i film u kojem podjednako mogu uživati i oni koji više vole blockbustere i oni koji preferiraju umjetnički film.
Primjedbe
Objavi komentar