I dok je "Halloween" iz 2018. koji je snimio David Gordon Green još mogao proći, film koji se izravno nastavlja na prethodni hororac čija se radnja zbiva na 40. godišnjicu prvog pokolja Michaela Myersa potpuna je katastrofa. I dok se još u filmu otprije tri godine dalo naslutiti da Green, Danny McBride i ostatak ekipe uopće nisu shvatili ideju vizionara kao što je John Carpenter, no ipak je prethodni film bio solidan, sada se definitivno potvrdilo da je riječ o potpunim zvekanima. I dok film starog majstora i danas strši kao jedan od vrhunaca horora, remek-djelo koje izaziva nelagodu dijelom i zbog Michaelovog nihilističkog ubilačkog niza, bemislenog pohoda koji je nemoguće razumjeti i proniknuti u njegove uzroke, ovaj je film jedan od pokazatelja što to sve u današnjem hororu ne valja. Strašno mi ide na živce ta pretencioznost današnjih filmaša koji očito u svemu i svačemu moraju tražiti neki dublji smisao, nude neku društvenu kritiku, a zapravo se dosta često iritantno preseravaju.
Carpenterov "Halloween" tako je briljantan baš zato što je tako jednostavan, što se ne trudi biti pametan, dubok i mudar, već prvenstveno želi uplašiti gledatelja. Strah od onog što ne razumijemo i onog što ne shvaćamo jedan je od najvećih strahova pa je zato i film iz 1978. i dalje tako užasavajuć. Iako znamo da je 15 godina ranije ubio sestru, Michael nakon bijega iz ludare kreće u potpuno nasumični pohod i bez ikakvog motiva ubije onog tko mu se nađe na putu i krene na Laurie Strode iz krajnje banalnih razloga. Kad se tome doda majstorska režija Carpentera, suspense i sposobnost da gledatelja stalno drži napetim, u strahu i iščekivanju i da ga prenerazi baš u onom trenutku kada se možda mrvicu opustio, tada je jasno zašto je "Halloween" nedosanjani ideal praktički svima koji snimaju horore zadnjih četrdeset godina.
Nažalost, ovi današnji cirkusanti Carpenterovu ideju potpuno neshvatljivog zla personaliziranog u maskiranom ubojici potpuno su iskasapili i snimili grozan horor u kojem nema ni trunčice poznatog ugođaja i svi horor momenti samo se svode na maštovitu koljadu. Priča se tu nastavlja odmah na film otprije tri godine i naravno da Laurie (Jamie Lee Curtis), njena kćer Karen (Judy Greer) i unuka Allyson (Andi Matichak) nisu uspjeli ubiti Michaela. Jasno nam je to odmah jer će Mikey već u uvodnim scenama masakrirati cijelu javnu vatrogasnu postrojbu koja se bacila na gašenje požara, a potom kreće jedna od najidiotskijih inverzija ikad viđenih u film. Rulja pod vodstvom nekakvog glasnog idiota se okuplja i kao što su seljaci s vilama i grabljama krenuli za Frankensteinovim čudovištem, tako će oni s bejzbol palicama i pajserima krenuti za Michaelom.
Činjenica je da su ljudi u hororima nerijetko potpuni idioti, ali ovo je rijetko viđena gomila idiota. Tipovi za koje se nadaš da će ih Michael iskasapiti na što maštovitiji način i da će umrijeti u nezamislivim mukama. Iako i Green i McBride u teren horora ulaze iz komedije, nema tu ni najmanje prilike za smijeh, a iako bi možda čovjek pomislio da su potpunu debilizaciju kultnog predloška možda iskoristili za neku apsurdnu zajebanciju na račun standardnih horor klišeja, najtužnije je što oni cijelu ovu priču shvaćaju posve ozbiljno. Pored žive Laurie Strode, oni su iskopali cijeli niz epizodnih likova iz filma iz 1978. godine koji sada preuzimaju glavne uloge i kreću u obračun s onim koji ih je traumatizirao četrdeset godina ranije, dok Laurie ukupno ako dobije pet, maksimalno deset minuta. "Halloween Kills" je bio rijetko iritantan i glup film i nadam se da je ova skupina kretena završila sa svojim kasapljenjem klasika, no ne brinem da će se istog posla već za koju godinu primiti neki novi bezveznjak.
Primjedbe
Objavi komentar