Nezavisna američka filmašica Nicole Riegel odlučila je radnju svog debitantskog dugometražnog filma smjestiti u svoj rodni gradić u Ohiu. Tipični je to postindustrijski grad u kojem nema posla i perspektive pa ne čudi da se Riegel odlučila za standardni realistični, naturalistički stil i da je cijeli film sniman kamerom iz ruke. Bio je to očito nekad grad koji je imao snažnu industriju, no sve se to u međuvremenu raspalo. Posla je malo ili gotovo ništa i svi koji imaju šansu za bijeg, tu šansu pokušavaju iskoristiti. Takva prilika će se ukazati maturantici Ruth (Britanka Jessica Barden) koja je primljena na fakultet. No, problem je što je njena obitelj iznimno siromašna i što si ona nikako fakultet ne može priuštiti. Njena mama (Pamela Adlon) je u zatvoru gdje je na odvikavanju od opioida na koje se navukla nakon što je slomila ruku na poslu, a njen se stariji brat uz posao u tvornici sa strane bavi skupljanjem i preprodajom sekundarnih sirovina.
U tome mu povremeno pomaže i Ruth kako bi zaradila džeparac, no vrlo brzo Ruth i njen brat pokušat će se ozbiljnije primiti tog posla kako bi ona pokušala zaraditi dovoljno za školarinu. Spetljat će se oni s iznimno opasnom ekipom jer skupljanje otpada u gradu u kojem je industrijski otpad na svakom uglu je iznimno profitabilan posao. A tamo gdje se može profitirati, uvijek postoje oni koji to pokušavaju iskoristiti i naravno da takvi tipovi baš i ne gledaju blagonaklono na one koji pokušavaju ući na njihov teren. Razradila je ovu priču Riegel iz svog istoimenog kratkog filma snimljenog koju godinu ranije, a vješto je uspjela izbjeći upadanje u patetiku, melodramatičnost i eksploatacijsku priču o siromaštvu i bijedi prosječnog Amerikanca iz provincije.
Ruth je svjesna da ima šansu napustiti mjesto u kojem nema nikakve perspektive i u kojem joj je vjerojatno jedina opcija postati cinična i ogorčena ovisnica poput njene mame. Iako bi ona otišla, nije joj nimalo lako ostaviti obitelj bez obzira što je svjesna kakva je budućnost čeka. Uklapa se "Holler" u neki novi val nezavisnog američkog naturalizma u kojem uglavnom mladi autori snimaju realistične i autentične priče u koje je vrlo lako povjerovati. I ovo je jedna takva priča o stvarnim ljudima sa stvarnim egzistencijalnim problemima i ljudima ispred kojih su važne odluke. I ispred kojih su barem dva životna puta koja mogu izabrati i odlučiti što će i kako sa svojim životima.
Primjedbe
Objavi komentar