Nakon što se koju godinu ranije proslavio s "Kiss of the Spider Woman", zatvorskom dramom koja je dogurala do nominacije za Oscara, Brazilac Hector Babenco dobio je priliku u Hollywoodu. Scenarij je sam prema vlastitom Pullitzerom nagrađenom romanu napisao William Kennedy, a okupljena je ovdje i iznimna glumačka ekipa koju predvode Jack Nicholson i Meryl Streep. Svejedno, bio je "Ironweed" veliki podbačaj na kino blagajnama zaradivši samo 7 milijuna dolara na 27 milijuna budžeta, no dogurala je ova drama smještena u razdoblje američke Velike depresije tridesetih do dvije nominacije za Oscara. Naravno da su nominirani bili upravo Nicholson i Streep za najboljeg glavnog glumca i glumicu, a zanimljivo je da su njih dvoje bili par i godinu dana ranije, u romantičnoj komediji "Heartburn" Mike Nicholsa.
Ovaj puta oni su par alkoholičara i lutalica tijekom depresivnih američkih tridesetih. Francisa Phelana (Nicholson) tako upoznajemo kako se budi na ulici prekriven novinskim papirom na bubrezima i s praznom bocom jeftinog viskija u ruci. Ubrzo shvaćamo da je on završio u gradu Albanyju u New Yorku, a dok on obilazi prihvatilišta i pučke kuhinje, usput tražeći neki posao, postaje nam jasno da je upravo u tom gradu on nekoć živio. No, prije više od dvadeset godina ovaj nekadašnji profesionalni igrač bejzbola napustio je obitelj i započeo je s lutanjima nakon što mu je maleni sin ispao iz ruku dok je bio pijan i umro. Od te tragedije Francis se nikada nije oporavio i nikako si to nije mogao oprostiti i odlučio je ostaviti sve i nestati. Helen (Streep) je nekoć bila uspješna glazbenica, no i ona je očito zaglavila s alkoholom i propala i sada je ona Francisov kompanjon u cuganju i lutanju Amerikom.
Francisa stalno kao da proganjaju duhovi prošlosti jer u povremenim flešbekovima vidjet ćemo razne situacije iz njegove mladosti i iz života prije nego što je postao lutalica. No, iako je i dalje on bijesan na sebe zbog svega što se dogodilo, lutanje će ga odvesti do njegove nekadašnje obitelji, do supruge i djece koju nije vidio valjda četvrt stoljeća. Iako je i Nicholsonu i Streep činjenica da glume pijance poslužila kao izgovor da mogu povremeno i preglumljavati, oboje su ipak toliko kvalitetni u svom poslu da nisu pretjerali u tome, već njihovi likovi djeluju iznimno životno i stvarno. Tko zna koliko je takvih tipova poput Francisa bilo u Americi dvadesetih i tridesetih kada je bezboj sličnih driftera glavinjalo od grada do grada u potrazi za poslom i jeftinim alkoholom.
Kako izgleda život onih najsiromašnijih i najbjednijih u Brazilu Babenco je sjajno prikazao u svom poznatom filmu "Pixote" s početka osamdesetih, a dobro se on snašao i ovdje. Zanimljivo je kako se "Ironweed" u kinima pojavio gotovo istovremeno kao još jedan film čiji su glavni likovi pijanci. Bila je to "Barska mušica" (Barfly) Barbeta Schrodera s Mickeyjem Rourkeom i Faye Dunaway, no iako se tematski ti filmovi pomalo preklapaju, ipak ne mogu biti različitiji. Ovdje je ipak u središtu pažnje osjećaj krivnje kojeg se glavni protagonist ne može riješiti i zbog kojeg je svjesno potonuo u alkoholizam želeći se kazniti zbog onoga što je učinio. Iako mu je obitelj možda i oprostila zbog onoga što je pijan nehotice učinio, on sam si to nikada ne može oprostiti i zato je sam sebe osudio na vječno lutanje.
Primjedbe
Objavi komentar