Snimio je ovu neobičnu dramu Jonas Trueba (njegov otac je poznati španjolski režiser Fernando Trueba) po scenariju koji je napisao zajedno s glumicom Itsaso Arana. Ona je pak odglumila i glavnu ulogu, 30-godišnju Evu koja je prvu polovicu kolovoza odlučila provesti u svom Madridu. Kako saznajemo na početku priče, u osmom mjesecu svi oni stanovnici Madrida koji to mogu napuštaju svoj grad i odlaze negdje drugdje, a prijestolnicu Španjolske preplavljuju turisti. Misteriozna Eva upravo je izašla iz duge veze i pokušava ona krenuti iz početka pa je tako iznajmila stan u posve drugom dijelu grada. I djeluje "La virgen de agosto" ili "The August Virgin" stilski neobično, čak pomalo staromodno, na tragu filmova kao što su snimali francuski novovalci poput Erica Rohmera ili Agnes Varde.
Pratimo tu petnaest dana u Evinom životu dok ona navigira ulicama Madrida, upoznaje neke nove ljude, razmišlja o životu i trenutku u kojem se našla. Baš me "La virgen de agosto" podsjetio na neke filmove Erica Rohmera koje sam gledao jer to je razgovorna drama s natruhama romanse u kojoj se puno filozofira, priča o životu i propitkuje određene situacije u kojima su se likovi zatekli. Pa opet, djeluje to dosta zanimljivo, čak ne ni tromo i sporovozno i zanimljivo je pratiti gdje će život odvesti ovu neobičnu, znatiželjnu 30-godišnjakinju koja kao da se našla na nekoj životnoj prekretnici. Svo to vrijeme ona kao da pokušava shvatiti što uopće želi od života, no kako se radnja filma ipak zbiva za vrućih ljetnih dana, djeluje sve to nekako opušteno, ležerno.
I ne djeluje samo Eva tako. Bez problema ona upoznaje mnoge nove ljude koji ulaze u njen život i vrlo brzo se ona s njima sprijateljuje. Osjeti se tu neka ljetna vibracija u kojoj sve kao da je drukčije i ležernije u odnosu na ostatak godine. Iako na prvu djeluje ovaj film možda kao ljetna razglednica Madrida jer obilazi Eva tu razne lokacije, do kraja sve tu nekako sjeda na svoje mjesto iako je činjenica da "La virgen de agosto" ipak nije film koji je snimljen za širu publiku. Premijerno je ovaj film prikazan na festivalu u češkim Karlovim Varima gdje je dobio dvije nagrade, a francuski filmski magazin Cahiers du Cinema smjestio ga je među deset najboljih filmova godine. To samo potvrđuje da ova drama odiše francuskim novovalnim štihom pošto su taj magazin još pedesetih godina osnovali Truffaut, Godard i ostatak ekipe, a i danas se ondje iznimno cijene takva filmska ostvarenja.
Primjedbe
Objavi komentar