Izabrana je ova povijesna sudska drama za najbolji austrijski film snimljen u 2018. godini, a nakon dugo čekanja da se "Murer" pojavi negdje na internetu, konačno je stigao i taj dan. Doduše, s ucijepljenim španjolskim titlovima i vanjskim engleskim koje je povremeno trebalo poštelavati, no ni te sitne neprijatnosti nisu narušile ukupan dojam ove moćne i važne drame snimljene prema istinitim događajima. Iskusni austrijski filmaš Christian Frosch odlučio je u ovoj upečatljivoj drami rekreirati suđenje Franzu Mureru koje se odigralo 1963. godine u Grazu. Ovaj Štajerac još se kao mladić pridružio nacistima, a od 1941. do 1943. godine bio je upravitelj geta u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Do početka II svjetska rata Vilnius se nazivao i litvanskim Jeruzalemom jer živjelo je ondje 80 tisuća Židova, a rat ih je preživjelo tek 250.
Nakon što je rat završio, Murer kojeg su nazivali i Mesarom iz Vilniusa, vratio se kući u Graz i pravio se običnim tipom, seljakom, sve dok ga netko nije prepoznao pa je uhićen. Proslijeđen je potom u Sovjetski savez gdje je osuđen na 25 godina prisilnog rada, no nakon smrti Staljina i ukidanja gulaga, pušten je on kući te je u Grazu vrlo brzo postao ne samo ugledni građanin, već se i politički aktivirao kao veliki demokršćanin i liberal. No, zahvaljujući naporima Simona Wiesenthala Austrija je 1963. godine nevoljko pristala na novo suđenje pošto je šest godina koliko je proveo u gulagu bilo zaista premalo. U Graz su stigli brojni preživjeli Židovi iz litavskog geta u kojem je Murer bio gospodar života i smrti, a o njegovoj sudbini odlučivat će osmeročlana porota.
I tu kreće ova potresna gotovo pa dokumentaristička drama, a suđenje Mureru moglo bi se gotovo nazvati i austrijskim slučajem Eichmann. Na sudu će Murer, naravno, nijekati sve ono što mu se stavlja na teret, pravit će se on da je samo slijedio zapovijedi, a vrlo brzo postat će nam jasno da je i politička klima u Austriji tada bila da bi bilo bolje da ga se ne osudi. Da se ne čačka po događajima iz II svjetskog rata, da se ostavi onako kako je jer, shvatit ćemo, puno je onih koji su nakon 1945. samo preobukli kapute i iz nacističkih Hugo Boss unfirormi uskočili u neka druga odijela. Kako će vrijeme prolaziti, austrijska javnost bit će sve glasnija u zahtjevima da se Murera oslobodi i da je njegov progon zapravo urota koju su osmislili strani plaćenici s agendom.
Bez obzira što će se u sudnici kao svjedoci nizati brojni preživjeli Židovi iz Vilniusa od kojih su mnogi svojim očima vidjeli Murera kako ubija i muči ljude, pritisci s vrha postajat će sve jači. Pred porotom nije nimalo lak zadatak, no ipak nije ovo jedan od onih filmova tipa Lumetovih "12 gnjevnih ljudi" jer postat će nam jasno da i mnogi porotnici imaju već unaprijed donesenu odluku dok su neki ondje samo da tih nekoliko tjedana imaju besplatan topli obrok. I "Murer: Anatomie eines Prozesses" jedna je od onih priča koje potvrđuju tezu Hanne Aarendt o banalnosti zla iako će se, za razliku od Eichmanna, Murer ipak braniti da on nije taj koji je činio ta nezamisliva zvjerstva. No, najstrašnije i najšokantnije u ovom filmu je ne samo izvanredan prikaz duha vremena i razmišljanja tadašnjeg prosječnog Austrijanca, već i prikaz samog Murera.
Odličan posao odradio je ne pretjerano poznati glumac Karl Fischer u ulozi Murera, tipa koji se pokušava predstaviti kao prosječan tip koji nema pojma ni o čemu. Obiteljski čovjek s hrpetinom djece koja sjede iza njega u sudnici, vjernom ženicom koja ne želi vjerovati da je moguće da je imao ljubavnicu u Vilniusu, a kamoli da bi njen mužić mogao biti takav sadist i krvolok kakvim ga opisuju svjedoci. I zaista, djeluje on kao prosječni tip kojeg da susretneš na ulici ne bi ti pala napamet pomisao da je sposoban za zvjerstva za koja je optužen, a najstrašnija pomisao i najužasnija spoznaja je da je takvih nakon svakog rata vjerojatno bezbroj. Ljudi koji su činili nezamislive zločine samo preko noći kao da su se vratili u neko normalno stanje, netko kao da je u njima isključio nekakvu sklopku i postali su oni odjednom civilizirani i pošteni ljudi i punopravni članovi zajednice. Ipak, najstrašnije od svega djeluje spoznaja kako će dobar dio ljudi stati u obranu takvog čovjeka i braniti ga samo zato što je njihov, a ono što je činio im je manje važno.
Primjedbe
Objavi komentar