U zadnje vrijeme zaista imamo hiperprodukciju sadržaja o američkim serijskim ubojicama za kojima interes, fascinacija očito ne jenjavaju, a posebno mjesto tu zauzima jedan od najozloglašenijih, Ted Bundy. Njegovim posljednjim danima prije egzekucije u floridskom zatvoru bavi se ova mračna psihološka drama koju je po scenariju nekadašnjeg filmskog kritičara i pisca Kita Lessera režirala ne pretjerano poznata glumica Amber Sealey koja se u zadnje vrijeme više posvetila režiji. Pomalo cijela ova priča podsjeća na neku od epizoda poznate serije "Mindhunter" jer pratimo ovdje odnos koji se razvio između FBI-jevog analitičara iz ekipe profilera Billa Hagmaiera (Elijah Wood) i bolesnog sociopata koji je na kraju priznao 30 ubojstva, no pretpostavlja se da je njegovih žrtava bilo puno više.
Svi oni koji su gledali "Mindhuntera" (oni koji nisu, neka pogledaju što prije!) vjerojatno jako dobro znaju kakav je to bio posao tipova poput Hagmaiera. Njegov zadatak je bio pokušati proniknuti u um serijskih ubojica i pokušati dokučiti kako oni razmišljaju da bi kasnije mogli ući u trag nekim budućim sličnim manijacima. Naravno da je Hagmaierov zadatak ujedno bio od Bundyja pokušati izvući i neke informacije o ubojstvima i tijelima djevojaka i žena i dalje nepoznate sudbine. Lesser je tako scenarij napisao prema transkriptima stvarnih razgovora koje su vodili FBI-jevac i Bundy od 1984. pa do 1989. godine, a za to vrijeme između njih će se razviti i kompliciran, neobičan odnos. Iako je Hagmaier itekako svjestan tko je Bundy, ovaj inteligentni manipulator velikog ega, bolesni sociopat nekako će mu uspjeti ući pod kožu i koliko god on pokušavao proniknuti u njegov um, taj proces bit će reciprocitetan.
Puno će toga Bundy njemu ispričati, no što je uopće istina od toga, a što su laži koje ubojica vjerojatno izmišlja i slaže nadajući se da će ipak uspjeti izbjeći smrtnu kaznu? Svo to vrijeme oko Bundyja se stvara ogroman misterij koji on i podgrijava, a očito je da mu sva ta pažnja donekle i paše, a autori ovog filma kao da su si dali prilično pretenciozan zadatak otkriti tko je zaista bio taj manijak. Što je to bilo da ga je tjeralo na sve te silne gadosti i kako je to moguće, no i nakon ovog filma to i dalje ostaje misterij jer normalan čovjek jednostavno ne može shvatiti koji su to nagoni kod čovjeka da neke svoje najmračnije fantazije, perverzije i snove odluči pretvoriti u zbilju. Premda je Wood već napunio 40 godina, i dalje imam problem ozbiljno ga shvatiti jer i dalje on gotovo pa izgleda kao Frodo. No, zato je manje poznati Luke Kirby puno uvjerljiviji i pomalo djeluje jezivo koliko fizički sliči stvarnom Bundyju i kako je savladao njegovu mimiku, gestikulacije i držanje.
Primjedbe
Objavi komentar