Karl Markovics austrijski je glumac kojeg se vjerojatno najbolje sjećamo po glavnoj ulozi u filmu "Krivotvoritelj" (Fälscher) iz 2007. koji je njegovoj zemlji donio i prvog Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja (nekoliko godina kasnije Oscara je Austriji donio i Hanekeov "Amour" koji je pak sniman u Francuskoj i na francuskom jeziku). No, ovaj puta Markovics nastupa kao scenarist i režiser, a iako na početku djeluje da bi "Nobadi" mogao biti jedna od standardnih vjerojatno sladunjavih gorko - slatkih priča o neobičnom prijateljstvu, shvatit ćemo vrlo brzo da je ovo puno, puno mračnija priča. Posljednjih godina imali smo priliku gledati zaista pregršt filmova o prijateljstvima koja su se razvila unatoč kulturnim razlikama i početnom nepovjerenju, a u prvoj polovici ovog filma izgledat će da je i to jedna takva priča čija se radnja odvija u predgrađu Beča.
Imamo ovdje praktički samo dva lika, ogorčenog starca s mračnom prošlošću i očajnog mladog izbjeglicu iz Afganistana. Taj ogorčeni stari udovac je Heinrich Senft (Heinz Trixner) kojem je upravo uginuo pas te ga odlučuje zakopati u dvorištu. No, nakon što mu pukne držak krampa, stari Heini će se zaputiti u dućan kako bi kupio novi, a putem će susresti mladog ilegalca iz Afganistana Adiba koji sebe naziva Nobadi jer su mu taj nadimak nadjenuli nekoć u izbjegličkom kampu. Kako saznajemo kasnije, "Nitko" je također bio nadimak i mitskom antičkom junaku Odiseju iz čije priče Markovcis crpi određenu simboliku, a mladi Afganistanac koji šepa pristat će za starca odraditi posao po ponižavajućoj cijeni od tri eura po satu.
I u početku će čiča prema mladom strancu biti grub, odriješit, okrutan i definitivno stari Heinrich nije jedan od onih simpatičnih, možda čangrizavih djedica. Očito je on pun predrasuda i mržnje prema strancima, a samoća je očito utjecala da postaje još ogorčeniji i zločestiji. Također, da se naslutiti da je on nekoć bio čuvar u nacističkom koncentracijskom logoru, a to će dovesti i do potpuno neočekivane i šokantne završnice koja vjerojatno predstavlja i njegov pokušaj iskupljenja i borbe s krivnjom za grijehe iz prošlosti. No, problem je što je ta dedina transformacija ne samo potpuno neočekivana, već i dosta nelogična i kao da je Markovics ovdje odlučio natrpati previše toga, a sve to nije uspio uklopiti onako kako je zamišljao. Reći ću samo da će u jednom trenutku Heinrich sam odlučiti riješiti problem Adibove šepavosti, a kao da jedno od pitanja koje je Markovics odlučio postaviti ovom neočekivanom pričom glasi od koga tu zapravo prijeti opasnost?
Primjedbe
Objavi komentar