M. Night Shyamalan već duže vrijeme ne uspijeva dohvatiti nadahnuće i formu u kojoj se kao mladi autor predstavio na prijelazu iz devedesetih u dvijetisućite filmovima kao što su "Sixth Sense", "Unbreakable", "Village" i "The Signs". Od onda je on u silaznoj putanji i snima prosječne filmove u kojima high-concept kojem obično pribjegava ne uspijeva profunkcionirati kao u ranim filmovima. High-concept je primijenio on i u svom novom filmu, kombinaciji SF-a, trilera pa i horora "Old", a iako je ta ideja ne samo zanimljiva, već i donekle originalna pa čak na kraju, posve neočekivano, možda i nepotrebno, dobivamo odgovore, ipak tu nešto fali i nije to onaj stari Shyamalan.
Odmah u početku upoznajemo obitelj koja se zaputila u luksuzni rezort na ljetovanje. Tata Guy (Gael Garcia Bernal) i mama Prisca (Vicky Krieps) sa sinom Trentom i kćeri Maddox imaju neke svoje probleme i jasno da roditelji kriju puno toga od djece. Vrlo brzo otkrivamo da se njihov brak raspada, da je Prisca bolesna i da ima ljubavnika, a ovo ljetovanje zamislili su kao posljednji zajednički obiteljski odmor prije nego što djeci otkriju što se događa. No, što se to zbiva među njima, njihova djeca će saznati na posve neočekivan, nadrealan i zanimljiv način pošto će svi oni u društvu još dvije obitelji završiti na skrovitoj plaži s koje nema izlaza i u kojoj vrijeme puno brže prolazi. Za pola sata ondje prođe cijela godina, a da se nešto tu jako čudno događa, dokučit će kad vide da im djeca pred očima odrastaju i u samo nekoliko sati Trent i Maddox će se iz šestogodišnjaka i desetogodišnjakinje pretvoriti u tinejdžere.
Naravno da će glavna ideja svima njima koji su zaglavili na pješčanoj plaži kad shvate što se događa pokušati pronaći izlaz, a lako je za pretpostaviti da to ubrzano starenje neće dobro djelovati na njih. Za razliku od ranih filmova u kojima je puno toga počivalo na sporom ritmu, suspenseu i strpljivom otvaranju karata, "Old" protječe u gotovo pa luđačkom ritmu u kojem nam je praktički od samog početka jasno što se događa. Gledatelju, baš kao ni likovima koji su zaglavili na plaži nije jasno što se to događa, kako je tako nešto moguće i zašto su baš ti ljudi zaglavili ondje. Bez obzira na to i na određene probleme sa scenarijem, djeluje to zanimljivo, dinamično, no ako se Shyamalan zaista i mislio pozabaviti nekim ozbiljnim temama kao što su odnos čovjeka s vremenom i starenjem, odnosima među članovima obitelji, kako prihvatiti činjenicu da si smrtan i da ćeš jednog dana postati prah, sve se to dosta pogubilo u jurnjavi i ponekad bedastim traženjima odgovora i izlaza.
Primjedbe
Objavi komentar