Talijanski filmaš Claudio Noce u glavnom programa festivala u Veneciji predstavio se osobnom i djelomično autobiografskom pričom smještenom u Italiju sredinom sedamdesetih. Noceov otac bio je u to doba policijski načelnik na kojeg je 1976. godine radikalna ljevičarska teroristička organizacija izvela atentat. Bilo je to period koje se naziva i "olovne godine" i koji je trajao sve od kraja šezdesetih pa do početka osamdesetih kada su u Italiji bile aktivne brojne marksističke terorističke organizacije koje su izvodile atentate i sijale strah. Vrhunac toga vjerojatno je bila otmica i potom ubojstvo nekadašnjeg premijera Alda Mora 1978. godine. No, "Padrenostro" zapravo i nije klasična autobiografija pošto je Claudio Noce rođen 1975. godine, a na njegovog oca je izveden atentat godinu kasnije.
Redatelja u ovoj emotivnoj i stiliziranoj drami personificira desetogodišnji dječak Valerio. On i njegova majka svjedočit će napadu na oca Alfonsa (Pierfrancesco Favino dobio je Volpi Cup za najboljeg glumca u Veneciji) na ulici ispred zgrade u kojoj žive u Rimu, a iako će otac preživjeti, taj će događaj silno utjecati na senzibilnog Valeria. Shvatit će da je naizgled bezazleni i mirni život koji je do tada živio bio tek iluzija, a kako bi utekao šoku, traumi i strahu zbog onoga čemu je svjedočio, Valerio će sve više bježati u svijet mašte. Mislio je do tog trenutka da otac njega, mlađu sestru i mamu može od svega zaštititi, no shvatit će koliko je opasan i nesiguran svijet u kojem žive.
Tog ljeta Valerio će upoznati i Christina, dječaka koju godinu starijeg od njega koji će se doslovno pojaviti ni otkuda. Usamljeni i uplašeni Valerio u naizgled hrabrom, buntovnom i odlučnom novom prijatelju na početku će pronaći novog uzora, a nakon nekog vremena morat ćemo se zapitati postojli zaista Christian ili je on Valeriov izmišljeni prijatelj? Bila je ovo solidna coming-of-age drama u kojoj su svi ti stresni i strašni događaji ispričani iz perspektive desetogodišnjaka, koji je tim zbunjeniji jer je za neke njegov otac heroj, dok je za druge on izdajnik koji radi za državu i proganja one koji se bore za, po njima, pravednije društvo. Šteta je samo što se Noce pomalo pogubio u tim često nepotrebnim stilizacijama, slow-motionima, kao i ne baš zahvalnim preokretom na kraju, a ne bi škodilo da je tempo i malo brži.
Primjedbe
Objavi komentar