Slovački autor Ivan Ostrochovsky ovom se artističkom crno-bijelom dramom koja vizualno i stilski podsjeća na filmove Poljaka Pawela Pawlikovskog predstavio u Panorama sekciji festivala u Berlinu. Vodi nas on u "Slugama" u Čehoslovačku početkom osamdesetih, točnije na teološki fakultet u Bratislavu gdje ćemo upoznati dva buduća svećenika, Juraja i Michala. Stigli su oni u Bratislavu iz provincije kako bi se zaredili i privikavaju se na život u sjemeništu, a vrijeme je to kada je odnos između komunističke države i katoličke crkve u Čehoslovačkoj bio najblaže rečeno kompleksan. Još početkom sedamdesetih ondje je pod patronatom komunističkog režima osnovana organizacija Pacem in Terris čija je zadaća nominalno bila uspostaviti odnose između crkve i države koja je ateistička te pratiti kako crkva funkcionira.
No, u praksi je ta organizacija postojala kako bi se špijunirali svećenici i pratili oni koji su protiv države, a naravno da će se neki takvi nezadovoljni buntovnici pojaviti i u ovom filmu. Kad netko od sjemeništaraca počne širiti pamflete i propagirati borbu protiv komunizma, na teološkom fakultetu pojavit će se tajne službe u obliku jezivog doktora Ivana (Rumunj Vlad Ivanov koji se gotovo specijalizirao za uloge mračnih tipova iz socijalističkog razdoblja). Iako je ova priča imala potencijala da bude uzbudljivi triler, Ostrochovsky se odlučio za čvrsti artistički pristup pa sve to djeluje dosta avangardno, fragmentarno. Ne samo da je film snimljen u crno - bijeloj tehnici, već je i slika okomita, a uglavnom su korišteni dugi statični kadrovi. Odlučio se Ostrochovsky za stil prije sadržaja, no šteta je što cijela priča djeluje dosta sporo, tromo, monotono, a opet nekako hermetično i misteriozno.
Ne samo zbog crno - bijele fotografije, već i zbog kulisa pošto se dobar dio filma zbiva u crkvama i sjemeništu, djeluje sve to po ugođaju, ali i po glazbi više kao horor nego kao tipična period drama. Priča je tu dosta zatvorena i autor se odlučio tu malo toga objasniti, već je u središtu pažnje unutarnja dilema među mladim sjemeništarcima koji su rastrgani između straha od režima i obveze prema pozivu na koji su se odlučili. Jasno nam je pod kakvim pritiscima ti ljudi žive i kako ta crkva nema veze s crkvom kakva bi trebala biti i kakvom su je oni zamišljali te će im brzo postati jasno da i među njima ima špijuna koji rade za državu i zadatak im je cinkati i prijavljivati službama one koji se ne drže dogovorenih načela.
Primjedbe
Objavi komentar