Upoznaje nas ovaj aktivistički dokumentarac s aktualnom političkom situaciji u Keniji. I to preko nekadašnjeg fotoreportera, a danas aktivista i političara Bonifacea Mwangija poznatog po nadimku "Softie" po kojem je nazvan i film Sama Sokoa premijerno prikazan na festivalu u Sundanceu. I dok mi vjerojatno mislimo da teško da može postojati korumpiranije okruženje od našeg, "Softie" je još jedan od onih filmova poslije kojih zapravo možemo biti sretni gdje živimo. Svima je dobro poznato da je Afrika doslovno upropašten kontinent na kojem su danas nezavisne države crtali nekadašnji europski kolonizatori, a većina tih zemalja nije se uspjela odmaknuti puno dalje od tih kolonijalnih vremena.
Iako su sve te zemlje nominalno slobodne, nerijetko su ondje na vlasti razni diktatori i doživotni vladari s faraonskim ovlastima, a Europi, Americi pa i Kini koje i danas zapravo kontroliraju sve te zemlje, takvo stanje očito odgovara. U kratkom uvodu Soko nas upoznaje s povijesno - političkom pozadinom Kenije. Još od vremena kada su ondje stigli Britanci pa tamošnje stanovništvo podijelili u plemena, a kada je šezdesetih stigla samostalost, taj nametnuti tribalizam i dalje je ostao duboko usađen u identitet zemlje i stanovnika. Tako je prvi predsjednik Jomo Kenyatta brinuo samo za interese pripadnika svog plemena, a puno se nije promijenilo ni danas kada je na vlasti njegov sin, Uhuru Kenyatta.
Glavnog protagonista upoznajemo kao fotoreportera koji se odlučio politički angažirati i uključiti u izbornu utrku za parlament. Pratimo paralelno njegov politički angažman, ali i njegov privatni život koji će se naći na kušnji kada će njegova žena i troje djece usred kampanje morati izbjeći u Ameriku pošto će se Softie naći na predsjednikovoj listi za odstrijel. Vidjet ćemo ovdje kako je politička kampanja ovdje zapravo gola borba za život i kako je Softie odlučio krenuti Sizifovim putem i gurati kamen uzbrdo iako je svjestan da se gotovo ništa tu ne može promijeniti. Obilazi on tako slamove Nairobija i ostale dijelove zemlje tražeći podršku stanovnika, a oni ga blijedo gledaju jer im ne dijeli novac kakvu praksu imaju kandidati koje podržava predsjednik.
Za protukandidata Softie će imati nekakvog repera kojem je glavna kvalifikacija što je predsjednikov dobar prijatelj, a uz nominalnu podršku i tapšanje po ramenu, nedostatak novca za dijeljenje biračima, bit će glavni Softijev nedostatak. Dobar si ti, ali daj nam pare kao što nam daju drugi pa ćemo glasati za sebe, sukus je razmišljanja prosječnog Kenijca koji kao da je oguglao na tu bolesnu korupciju, kriminal i bijedu koja ga okružuje. Jednokratna predizborna financijska injekcija sasvim mu je dovoljna i nešto drugo ga posebno ne zanima, a Softiea takva situacija sve više boli i sve više to ovaj idealist želi promijeniti riskirajući život. I to doslovno jer ćemo vidjeti da se obim ubojstava povećava uoči izbora, a kako se izbori bliže ovaj aktivistički dokumentarac sve će više poprimati obrise napetog političkog trilera.
Primjedbe
Objavi komentar