Novozelandsku filmašicu Jane Campion i dalje najbolje pamtimo po sjajnom "Pianu" koji joj je donio Oscara za najbolji originalni scenarij i nominaciju za najbolju redateljicu. No, u 21. stoljeću snimila je ona do sada tek dva filma, "In the Cut" i "Bright Star", bitno slabija ostvarenja od onih koja je snimala devedesetih. Punih 12 godina nakon posljednjeg filma, vratila se Campion poetičnom kombinacijom drame i modernog westerna koja joj je donijela Srebrnog lava za najbolju režiserku u Veneciji, a "The Power of the Dog" je film koji će sigurno donijeti i poneku glumačku nominaciju za Oscara. Prvi favorit je Benedict Cumberbach kao brutalni, ogorčeni, podmukli i mračni rančer Phil Burbank koji s bratom Georgeom (Jesse Plemmons) uzgaja stoku u Montani dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Odnos između braće je dosta hladan i iako su oni nominalno ravnopravni vlasnici ranča, Phil je dominantniji tip dok je George nekako povučeniji, realniji i manje rezolutan. I žive oni tako očito već dulje vrijeme, no dinamika u odnosima će se promijeniti kada George odluči oženiti udovicu Rose (Kirsten Dunst) koja vodi restoran u blizini. Skupa s Rose, na njihov ranč doselit će i njen sin tinejžder Peter (Kodi Smit-McPhee), nježan mladić koji u početku živcira Phila još više od Rose. Phil se ni ne trudi sakriti da mu oni ne pašu i da bi najviše volio da ih nema, a ženskastog mladića koji radi papirnato cvijeće i sav je nekako smotan i gotovo se popikava dok hoda, Phil otvoreno prezire. Naziva ga gospođica Nancy, mali lord Fauntleroy, a nakon što ćemo u početku pratiti odnos braće pa Georgea i njegove nove žene, u prvi plan će doći odnos Phila i Petera te će se ova priča razviti u posve neočekivanom smjeru.
I fotografija i okruženje ovdje su zaista sjajni i upečatljivi te je južni novozelandski otok gdje je sniman film sjajno "odglumio" Montanu. Iako se radnja u filmu snimljenom prema istoimenom romanu Thomasa Savagea zbiva dvadesetih godina 20. stoljeća, mogla se ova priča dogoditi i pedeset ili stotinu godina ranije jer Phil je živa personifikacija tipičnog hladnog, tvrdog i odriješitog zapadnjaka iz klasičnog westerna. No, ipak do kraja "The Power of the Dog" podosta subverzira tu tipičnu predodžbu o Divljem zapadu i tipičnom kauboju, a pomalo me cijela ova priča podsjetila i na legendarni Malickov "Days of Heaven".
Baš kao i "Piano", film je to sjajne poetike i teška, pomalo sporovozna drama o, nazovimo to, propasti divljeg zapada i tipičnih ljudi koji su ga nastanjivali. O nesretnim sudbinama i ljudima koji su sami uzrokovali vlastitu propast i pad, no pitanje je jesu li uopće mogli i znali drukčije. Iako se Britanac Cumberbatch naizgled i nije nametao kao logičan i prirodan izbor za ulogu hardcore kauboja, odradio je on sjajan posao i posve je uvjerljiv dok kastrira bikove, ponižava sve oko sebe i kroti divlje konje. No, do kraja filma ćemo shvatiti da je to što njegov Phil igra također samo uloga te da se i on morao prilagoditi, da je odriješiti rančer samo fasada koju je odlučio prihvatiti kako bi preživio i nametnuo se u danim okolnostima.
Primjedbe
Objavi komentar