Snimio je ugledni američki filmaš Tood Haynes ovu romantičnu dramu pomalo na tragu najvećeg američkog majstora melodrama svih vremena Douglasa Sirka, a ova priča koja se zbiva u bijelačkom predgrađu u Connecticutu u drugoj polovici pedesetih zaista odiše staromodnim štihom. Da je kojim slučajem "Far from Heaven" crno - bijeli film i da se tu ne pojavljuju neki poznati glumci, bez problema bi gledatelj povjerovao da je film i snimljen u vrijeme kada je Sirk žario i palio. Ujedno je "Daleko od raja" i hommage slavnim Sirkovim filmovima, prvenstveno čuvenom "The Immitation of Life". No, za razliku od sličnih melodrama koje su se snimale potkraj pedesetih, Haynesov film puno je hrabriji i puno izravnije se bavi tematikom rasizma, segregacije, uloga u društvu obitelji, seksualnih orijentacija, ali i klasnih podjela u društvu tog doba.
Julianne Moore i Dennis Quaid su Cathy i Frank, naizgled savršeni par iz Connecticuta. Dok je on uspješan poduzetnik, ona je jedna od onih tipičnih uglađenih ženica iz visokog društva, no vrlo brzo postat će nam jasno da u njihovom odnosu postoji pregršt pukotina. I da oni zapravo, kao i mnogi, tek prema van pokušavaju držati dojam savršenog para, no kako bi rekao dobri stari Sirk, jasno nam je da je to tek imitacija idealnog života para iz tipičnog bjelačkog predgrađa. Tako će jedne večeri Cathy iznenaditi poziv iz policijske stanice gdje je završio Frank koji tvrdi da je sve to pogreška, a priveden je on dok je potacije haračio po underground gay klubovima grada. Ispostavit će se da je Frank pritajeni homoseksualac koji sve teže može svoju orijentaciju skrivati i sve teže se može kontrolirati. Naravno da Cathy nešto takvo nije ni na kraju pameti, no ona će gotovo istovremneo postati opsjednuta mladim crncem, sinom njihovog pokojnog vrtlara Raymondom (Dennis Haysbert).
I s vremenom će se između Cathy i Raymonda početi razvijati u početku više platonska, nego stvarna veza iako je očito da privlačnost između njih postoji. No, ipak je to segregacijska Amerika i veza između udane bijele žene ktome i majke i crnog udovca baš i neće naići na odobravanje društva. Možda sam to i preblago rekao jer Cathy će naići na osude, dok će se Raymond naći u još goroj poziciji. Sjajno je Haynes uspio uhvatiti duh vremena i prikazati odnose u tadašnjem američkom društvu i jasno nam je da je ta "miješanu" veza ili bolje rečeno prijateljstvo osuđena na propast i da neće naići na odobravanje ni među crncima, ni među bijelcima. Iako nam je vrlo brzo jasno da između Cathy i Franka više nema ništa što ih spaja osim djeteta, pokazat će se da je Frank jedan od onih licemjernih tipova koji će kad sazna i kad susjedstvo počne glasno pričati, ženi gadno zamjeriti druženje sa crncem.
Dogurala je ova staromodna drama na kraju do četiri nominacije za Oscara (Julianne Moore za glavnu ulogu, Haynes za originalni scenarij, Edward Lachman za fotografiju i Elmer Bernstein za glazbu), a Moore je dobila nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Veneciji gdje je "Far from Heaven" premijerno prikazan. Najveća vrijednost ovog filma je što je Haynes zaista uspio gotovo pa vratiti nas u vrijeme. Bez imalo ironije koja nerijetko dolazi s vremenskim odmakom, on se pozabavio temama tipičnim za to vremensko razdoblje i zahvajuljući tome on uspjeva izbjeći stereotipne, umjetne situacije kakve se često događaju kad su filmovi iz određenog povijesnog razdoblja u pitanju. Likovi ovdje djeluju stvarno, a svjesnost da očigledna ljubav između Cathy i Raymonda nikada neće moći biti realizirana i da su oni svjesni toga zapravo je lajtmotiv cijelog ovog kvalitetnog filma.
Primjedbe
Objavi komentar