Peruanska filmašica Claudia Llosa predstavila se dvijetisućitih dvama zanimljivim filmovima, "Madeinusa" i "Milk of Sorrow" (za koji je čak dobila Zlatnog medvjeda u Berlinu i bio je film nominiran za Oscara), neobičnim arty dramama u kojima se surova stvarnost miješala s nekim ruralnim tribalizmima, magijom i lokalnim praznovjerjima. I oba ta filma bila su iznimna, originalna, sjajno su se uklopila u pravu malu renesansu latinoameričkog filma na prijelazu stoljeća, a potom Llosa kao da se zagubila. Snimila je potom tek osrednju dramu "Aloft" na engleskom jeziku s poznatim glumcima poput Jennifer Connelly i Cilliana Murphyja, a punih sedam godina kasnije snimila je još jednu dosta hermetičnu, misterioznu, arty dramu kojoj je opet u središtu pažnje majčinstvo i odnos majke s djecom. Doduše, ovaj puta tu je temu koja je očito stalno okupira pomalo zaogrnula i u horor vode iako "Fever Dream" ili "Distancia de rescate" ni izbliza nije klasični horor.
I nažalost, bio je ovo i njen najslabiji film, a adaptacija istoimenog romana argentinske književnice Samante Schweblin nije se pokazala baš najsretnijom i najspretnijom jer ostalo je tu dosta toga nejasno i zbunjujuće. Posegnula je Llosa ovaj puta za pomalo almodovarskom strukturom i naracijom, stalno tu čujemo na glas misli i unutarnje razgovore koje Amanda (Maria Valverde) vodi s misterioznim dječakom po imenu David. Da se vratim na početak, Amanda je gradska cura koja se s petogodišnjom kćeri Ninom preko ljeta preselila u naizgled idilično provincijsko mjesto, gdje će se brzo sprijateljiti s nešto starijom susjedom Carolom (Dolores Fonzi). Šarmantna Carola brzo će je opčiniti, stalno ona i njena kćer provode vrijeme s Carolom i njenim sinom Davidom koji je nešto stariji od Nine.
Vrlo brzo Carola će upoznati novu prijateljicu sa svojom životnom pričom, kako je njen muž ostao bez farme i kako im se potom razbolio sin te kako ga je spasila lokalna vračara, no od tada David više nije njezin sin. Carolina priča sve više će proganjati Amandu, a neće trebati proći puno vremena pa da i njena kćer počne pokazivati slične simptome kao što je nekoć imao David. Iako je Llosa i ovim filmom potvrdila da je autorica s puno stila, nije se ova enigmatična psihološka drama s minimalnim elementima horora pokazala pretjerano zanimljivom. Ističe se "Fever Dream" finom, blještavom fotografijom, dosta kompleksnom nelinearnom naracijom, no ostalo je to ipak dosta nedorečeno, a na ukupni dojam nije pozitivno utjecao ni dosta spori tempo.
Primjedbe
Objavi komentar