Zaputio se ugledni španjolski filmaš Fernando Trueba (donio Oscara svojoj zemlji filmom "Belle Epoque" još početkom devedesetih) u Kolumbiju kako bi snimio dirljivu i emotivnu biografsku dramu o liječniku i aktivistu za ljudska prava Hectoru Abadu Gomezu (Javier Camara). Snimio je Trueba film koji se u originalu naziva "El olvido que seremos" te se na američkom tržištu pojavio kao "Forgotten We'll Be", a na britanskom kao "Memories of My Father" prema memoarima koje je napisao Abadov sin, a cijela priča čija se radnja odvija u kolumbijskom gradu Medellinu od početka sedamdesetih pa do druge polovice osamdesetih ispričana je iz njegove perspektive. Hectora Abada mlađeg u početku upoznajemo kao studenta književnosti u Torinu 1983. godine koji se odlučio vratiti kući kako bi prisustvovao dodjeli priznanja njegovom ocu.
Onaj dio filma koji se odvija osamdesetih snimljen je u crno - bijeloj tehnici, a kada putujemo u prošlost kada je Hector junior još bio dijete, snimljen je u boji i djeluje tako sunčano, nostalgično, blještavo, puno boja, zaista kao dječačko sjećanje. Hector mlađi jedini je sin obitelji Abad i ima on još pet sestara, no jasno da je dječak kojeg nazivaju Quiqin ljubimac oca liječnika, uglednog sveučilišnog profesora i osnivača kolumbijske nacionalne škole za javno zdravstvo. Odmah nam je jasno da je čovjek humanist par excellance, trudi se on poboljšati higijenske uvjete i kvalitetu života najsiromašnijih, a osim njegove obitelji obožavaju ga i njegovi studenti i cijene gotovo svi u okruženju. Čovjek je to koji doslovno zrači i ima ono nešto u sebi (sjajan je Španjolac Camara kojeg se možda najbolje sjećamo kao bolničara u Almodovarovom remek-djelu "Pričaj s njom"). Zalaže se on da bi svatko ljudsko biće moralo uživati u pet bazičnih prava: zraku, vodi, hrani, mjestu za stanovanje i ljubavi.
Naravno da takvo progresivno i humanističko razmišljanje baš i ne nalazi na odobravanje vlasti i crkve koje ga redovito proganjaju, prozivaju marksistom, a na kraju je i poslan u prijevremenu penziju. Od početka nam je jasno da je stari Hector uzor sinu, a mogao bi on biti uzor i drugima jer čovjek je to koji jednostavno ne može ostati nijem na nepravdu i ne može šutjeti koliko to opasno bilo. A postajat će, vidjet ćemo, sve opasnije i opasnije jer sedamdesete i osamdesete godine bile su iznimno opasne u Južnoj Americi za one koji su imali progresivna razmišljanja. Iznimka nije bila ni Kolumbija gdje je godinama vladao pravi građanski rat i postojale su ondje brojne militarističke gerilske, bilo ljevičarske, bilo desničarske organizacije koje su se borile protiv vlade i međusobno. Situacija je postala još kompliciranija osamdesetih kada su se pojavili moćni krijumčari droge i karteli, a politički atentati, nestajanja ljudi, gušenja studentskih prosvjeda u krvi, bili su ondje standardna pojava.
Te okolnosti malo pišem kako bih približio u kakvim je uvjetima morao djelovati ovaj čovjek i kako je to što je on pokušavao raditi zapravo bili iznimno hrabro, ali i opasno. Iako svjestan opasnosti, Hector junior zapamtio je svog oca kao čovjeka koji ni pod koju cijeni nije želio odustati od svojih ideala, a "El olvido que serermos" jednako koliko je priča o modernom kolumbijskom društvu i tamošnjoj političkoj situaciji u to vrijeme je i dirljiva, nostalgična i emotivna coming-of-age drama ispričana iz perspektive dječaka, kasnije mladića. Važna je to i vrijedna priča koja je premijerno trebala biti prikazana u natjecateljskom programu otkazanog Cannesa 2020. godine, a bila je i kolumbijski kandidat za Oscara. Osvojio je ovaj film i nagradu Goya za najbolji latinoamerički film snimljen u 2020. godini, a u izboru za najbolji latinoamerički film (Platino nagrada koja se dodjeljuje od 2014. godine) izabran je ne samo za najbolji film, već je Trueba dobio nagradu i za scenarij i režiju, a Camara za najboljeg glumca. Kad znamo koliko se zaista izvanrednih filmova svake godine snima u Latinskoj Americi, tada je tim jasnije koliko je ta nagrada zbilja vrijedna i koliko je "Forgotten We'll Be" zaista kvalitetan film.
Primjedbe
Objavi komentar