Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni, navodno je tu rečenicu izgovorio Albert Einstein. Tom beskonačnom nizu mogao bi se pridodati još i broj roditelja koji su bili uvjereni da su njihova djeca budući šampioni u nekom sportu. Kružila je nekoć i jedna zanimljiva anegdota s naših nogometnih terena kako je jednom prilikom neki otac na trening u lokalnog niželigaša doveo svog sina. Ima mali šut, dribling, brz je, nema što nema, priča stari treneru, a ovaj mu odgovara pa što ga onda vodiš meni, vodi ga u Manchester United! Često roditelji preko svoje djece tim putem pokušavaju ostvariti neke svoje neostvarene ambicije, velika većina njih potpuno je nerealna i teško se miri sa spoznajom da njegov mali ipak baš i nije za Manchester United.
Rijetki su oni očevi čija se predviđanja i želje da će njihova djeca zaista postati šampioni zaista i ostvare, a jedan od najpoznatijih primjera svakako je Richard Williams, otac danas umirovljenih američkih tenisačica, Venus i Serene. Upravo on je u središtu pažnje biografsko - sportske drame koju je prema scenariju debitanta Zacha Baylina režirao Reinaldo Marcus Green (Monsters and Men, Joe Bell). Ipak, najzaslužniji za snimanje "Kralja Richarda" bio je Will Smith koji je za sebe izabrao ulogu starog Williamsa i koji je glavni producent filma za koji se vjerojatno nada da bi mu mogao donijeti i Oscara za najbolju mušku uloge (nekako čisto sumnjam). Mislim da je puno zahtjevnije snimati biografske filmove o ljudima koji su još uvijek živi, nego se njima baviti posthumno pa ovo svakako nije bio jednostavan zadatak, tim više jer je Richard Williams poznat kao dosta kontroverzan i kompliciran tip.
No, da nije bio takav kakav je, pitanje je bi li Venus i Serena postale najbolje tenisačice svog vremena, a "King Richard" bavi se upravo ponajviše njegovom vizijom i načinom na koji je to odlučio postići. Koliko precizno filmska priča prati stvarnost, nisam sad išao dubinski istraživati, no opće je poznata činjenica da je stari Williams, još i prije nego što su se njegove kćeri rodile osmislio plan za njih. Naravno da plan samoukog trenera tenisa iz Comptona nitko nije shvaćao previše ozbiljno, tim više jer tenis tada baš i nije bio sport u kojem je bilo puno crnaca i crnkinja (iako ih je, jasno, bilo i prije sestara Williams). Poznato je da je tenis sport kojim se uglavnom bave djeca relativno bogatih roditelja koji si mogu to priuštiti, no upornost, tvrdoglavost i volja u ovom slučaju su se isplatili.
Vidimo ovdje u početku starog Williamsa kako u početku 11-godišnju i 10-godišnju kćer sam trenira na javnim terenima u siromašnom crnačkom predgrađu Los Angelesa, Comptonu. Uvjeren je on da ima ne jednog, već dva Michaela Jordana ženskog tenisa i nesumnjivo je da su djevojčice talentirane. No, Richard je svjestan da ti nebrušeni dijamanti nikad neće zablistati ako im ne uspije osigurati najbolje trenere i malo, po malo, krenut će on s realizacijom svog masterplana. I kada pronađe poznate trenere, on će biti taj koji će donositi sve ključne odluke u kćerinim životima i karijerama. Nametljivi, strogi i tvrdoglavi otac konstantno će iritirati trenere koji će voditi njihove kćeri i uvijek će njegova morati biti zadnja, a shvatit ćemo i zašto.
Vrlo brzo, ako je suditi po ovom filmu, Richard je shvatio da u njegovim kćerima svi samo vide novac, no on ih je odlučio zaštititi koliko je to moguće i što duže im dopustiti da budu djeca. Vidio je on što se dogodilo s mnogim sličnim talentiranim mladim ljudima koji su jednostavno izgorili jer su premladi uletili u cijeli taj sportski cirkus i ne želi da se nešto slično dogodi njegovim kćerima. Iako nikome nije jasno zašto radi to što radi, maknut će on Venus i Serenu od pritiska i gurati svoj plan dokle ide. Danas znamo da se njegov plan itekako pokazao točnim, a fino ova inspirativna drama balansira između sportskog filma i klasične biografije. Iako će zvijezde postati Venus, ubrzo i Serena, u središtu pažnje je stari Richard.
I stvarno je Smith dobar u ulozi tipa koji ne šljivi tuđa mišljenja, kao povremeno nevjerojatno iritantni tip koji ispod fasade samouvjerenog mudraca zapravo kamuflira nesigurnost i strah. Sva sreća pa nije ovo jedna od onih uloga u kojima je bitno isključivo da se glumac pretvori u imitatora lika kojeg igra zaogrnutog tonom šminke i prostetikom. Ovo je uloga u kojoj Smith pokušava i zaista uspjeva dočarati tu višeslojnost i dubinu lika starog Williamsa, a rijetki trenuci u kojima ga se uspjeva uhvatiti spuštenog garda i kada on pokazuje ranjivost i nesigurnost, vrhunac su ovog filma. Gledajući ovaj film posve nam je jasno da je Richard tip koji je prošao sve i svašta, koji se nagledao svega, nauživao straha i koji se nadobivao batina (dobit će on fino po bubrezima i ovdje), no tip koji sve to sjajno sakriva i pravi se kao da on stalno gospodari situacijom.
Primjedbe
Objavi komentar