Bertrand Tavernier jedan je od onih francuskih filmaša koji možda i nije dostigao status i međunarodnu prepoznatljivost kao neki njegovi suvremenici, no u karijeri koja je trajala više od pola stoljeća, snimio je on više od 40 kratkih i dugih igranih i dokumentarnih filmova. Osvajao je on nagrade i u Cannesu, Berlinu i Veneciji, četiri nagrade Cesar za najboljeg francuskog redatelja ili scenarist, a ova poratna drama koja se može pronaći i pod engleskim nazivom "Life and Nothing But" donijela mu je nagradu britanske filmske akademije za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Phillipe Noiret nagrađen je za ulogu bojnika Delaplanea i za najboljeg europskog glumca godine, a vodi nas ova teška i potresna drama u Francusku 1920. godine. Prvi svjetski rat je završio pred pune dvije godine, no Francuzi i dalje zbrajaju mrtve, a bezbroj ljudi i dalje pokušava otkriti sudbinu svojih najmilijih koji su nestali.
U Prvom svjetskom ratu Francuska je imala najveći broj poginulih vojnika i civila od svih savezničkih snaga, a priča filma koji je Tavernier osmislio prema romanu "General vojske mrtvih" albanskog pisca Ismaila Kadarea, vodi nas u listopad 1920. godine. Bojnik Delaplane zapovjednik je odjela kojem je zadatak pronaći i identificirati poginule nepoznate vojnike, a naravno da to nije nimalo jednostavan, ni ugodan zadatak. Ljudi na rubu očaja ne daju mu mira i traže odgovore, vojnici koji su mu podređeni su već izvan sebe i htjeli bi kući, a taj pogranični dio u kojem su se vodile najveće borbe, i dalje izgleda kao da rat nije završio. Sve je puno tijela ubijenih, ruševina, invalida. Veliko područje je pod minama koje obično čiste vojnici iz afričkih kolonija ili Vijetnamci. Za stotinama tisuća poginulih vojnika i dalje se traga, a službena Francuska baš se i ne trudi previše jer se pokušava umanjiti broj mrtvih i manipulirati brojem nestalih vojnika.
Delaplaneov put će se se ispreplesti tako s svije žene koje traže svoje poginule muževe. Jedna od njih je Irene (Sabine Azema), aristokratkinja te Alice (Pascale Vignal), seoska djevojka. Obje one pokušavaju doznati sudbinu svojih partnera i polažu velike nade u Delaplanea, a "La vie et rien d'autre" najbolje bi se mogao opisati kao kompleksna drama o dubokim ranama koje je ostavio rat, karakterna studija o ljudima koji su izgubili najbliže. Snimio je Tavernier ovaj težak i potresan film s mnogo stila i osjećaja, no bez upadanja u pretjeranu sentimentalnost, već je to film koji suočava sa činjenicama, a Tavernier je bio jedan od onih autora kojeg su osobito zanimale teme iz povijesti Francuske. I te teme je pokušavao obraditi što autentičnije, preciznije, bez podilaženja nacionalnom patosu, već se bavio i mnogim problematičnim epizodama. Takva je situacija i s ovim filmom jer iako je Francuska bila na pobjedničkoj strani u Prvom svjetskom ratu, jasno nam je da tu zaista nema pobjednika. Nakon četiri godine klaonice, svi su puno više izgubili nego što su dobili, a to je potpuno očito u ovom kvalitetnom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar