Prije nekoliko godina pažnju je na islandsku kinematografiju skrenuo film "Ovnovi" (Rams / Hrutar) Grimura Hakonarsona koji nakon što je dobio nagradu Un Certain Regard u Cannesu, bio nominiran i za europski film godine. U ovih šest godina između "Ovnova" i "Janjeta" (Lamb / Dýrið) snimljeno je na Islandu pregršt zanimljivih i kvalitetnih filmova, no dok se većina tih najboljih njihovih filmova koje sam gledao isticala naturalističkim štihom i snažan adut bili su im upečatljivi islandski krajolici, dugometražni debitant Valdimir Johansson ovu je naizgled tipičnu arty dramu odlučio začiniti daškom fantazije, nadrealizma i horora. Opet tu važnu ulogu igra pomalo mistično okruženje islandske provincije, izolirane farme gdje živi dvoje glavnih protagonista Maria (Noomi Rapace) i Ingvar (Hilmir Snær Guðnason).
Uzgajaju oni ovce, a djeluje njihov život nekako jednostavno, jednolično, kao da je svaki dan identičan. Na njihovu izoliranu farmu gotovo nitko nikad ne dolazi, a čini se da je jedino što nedostaje ovom paru dijete. Da se naslutiti da su Maria i Ingvar nekoć imali dijete, no umrla je njihova kćerkica Ada odmah na porodu, no vrlo brzo oni će dobiti gotovo savršeni nadomjestak za dijete koje su toliko željeli. Jedna od ovaca na njihovo će iznenađenje okotiti bizarnog križanca između janjeta i djeteta, a Maria i Ingvar odmah će to nadrealno stvorenje prihvatiti kao svoje dijete. Spremit će ga u kolijevku, ponašat će se prema ovčici koju će također nazvati Ada kao što se svaki savjestan roditelj ponaša prema svom djetetu, no činjenjicom da joj je oduzeto janje, neće baš biti pretjerano zadovoljna mama ovca.
I bit će to tek prvi u nizu problema i nagovještaja da neće to dobro završiti za ovaj par koji će ubrzo početi djelovati kao da nikad nisu bili sretniji. Želja im se konačno ispunila i imaju oni dijete, bez obzira što je jasno da to nije dijete, no koga briga! Maria i Ingvar konačno su potpuno sretni i životi su im zaokruženi. Dinamika u njihovim odnosima dodatno će se promijeniti kada se na farmi pojavi Ingvarov brat Petur, a s vremenom će se ova apsurdna i bizarna kombinacija fantazije, horora i arty drame pretvoriti u potpunu ludoriju, subverzivnu mračnu bajku koja je čak pomalo bolesno i smiješna. Ovo smiješno treba shvatiti uvjetno, no kako drukčije opisati situaciju u kojoj dvoje odraslih ljudi ozbiljnim licima tetoše janje kao da je nedonošće i ponašaju se kao da je to nešto sasvim normalno i njihove izvedbe u trenucima dok su s Adom podsjetili su me pomalo na apsurdne situacije kad Sacha Baron Cohen zajebava sve one silne ljude dok istovremeno pokušava ostati smrtno ozbiljan.
Stilski i vizualno "Lamb" se posve uklapa u tipični islandski film i Johansson (inače majstor specijalnih efekata koji je radio i na brojim holivudskim filmovima pa i seriji "Igra prijestolja") stvara naizgled klasični arty, mistični ugođaj izoliranosti, čak i otuđenosti likova. I prije nego što se pojavi Ada, djeluje to okruženje kao neki svijet iz bajke, no definitivno nije ovo klasična bajka za djecu. Nastavlja se djelomično "Lamb" i na trend filmova o majčinstvu i priča o ženama koje bi svim silama željele postati majke i koje su spremne zaštititi svoje dijete pa makar to i nije dijete. Tako će i kod Marie vrlo brzo proraditi majčinski instinkti i gotovo poput Rosemary iz legendarnog filma Romana Polanskog, ona će prihvatiti to dijete kao svoje, no u potpuno apsurdnu i nadrealnu situaciju ovdje će od početka sto posto uključen biti i njen muž. Jedan je to od onih filmova koji su od početka pa do kraja čudni sto posto, no ova čudnost pokazala se, barem u mom slučaju, jako dobro pogođenom.
Primjedbe
Objavi komentar