Mislim da je ovo bio prvi malteški film koji sam ikada pogledao, a premijerno je "Luzzu" prikazan u glavnom programu festivala u Sundanceu. Imao je ovaj film kasnije lijep festivalski život, naravno da je to i malteški kandidat za Oscara, a snimio je tamošnji filmaš Alex Camilleri upečatljivu i autentičnu dramu. Ako sam dobro shvatio, luzzu je zapravo tradicionalni malteški ribarski brodić, šareni čamac kakvim su stoljećima lokalni ribari išli u ribe. Vlasnik jednog takvog luzzua je i Jesmark, muškarac od tridesetak godina koji se bavi istim poslom kao i njegov otac, djed i pradjed. Njegov luzzu šarenih je boja, žut, crven, zelen i plav s očima naslikanim na pramcu kako bi valjda stari brod štitili od uroka. Ribarenje je za Jesmarka oduvijek bio prirodni odabir, no njegova egzistencija je ugrožena. Ribe je sve manje, većinu ionako pokupe velike ribarice, a strogo je regulirano što kada uopće i smije loviti. Da situacija bude još gora, njegov luzzu pušta vodu i mora na popravak.
Problemi se samo gomilaju jer njegovo dijete staro nekoliko mjeseci ima ozbiljnih zdravstvenih problema, a Jesmark ne želi čuti da njegova žena traži pomoć od svojih dobro stojećih roditelja. Jesmark ne želi ničiju pomoć i želi sam skrbiti za svoju obitelj, no bijesan je, ogorčen i očajan jer je svjestan da sa svojom profesijom to vjerojatno nikad neće moći. Kako bi spasio svoj brodić i obitelj, Jesmark će učiniti sve, no tim putem on će morati pregaziti sve svoje ideale, progutat ponos i raditi s ljudima koje inače prezire i koje smatra krivcima za uništenje tradicionalnog načina ribarenja kojim se bavi. I dok Jesmarka i njegove kolege, male ribare koji se i dalje pokušavaju baviti tradicionalnim načinom ribolova, jebu sa svih strana, shvatit će da postoje i oni koji mogu raditi što god hoće.
Iako je vjerojatno otprije svjestan koliko je sve oko njega pokvareno, korumpirano i nepravedno, tek kada uđe unutra shvatit će koji su to razmjeri i na koji način sustav funkcionira. Bio je "Luzzu" ujedno i sjajna karakterna studija, ali i odličan prikaz svijeta koji nestaje. Baš kao i u filmu, tako i u stvarnosti Europska unija isplaćuje kompenzacije ribarima koji odustaju od svog posla i uništavaju svoje čamce, a većinu likova odnosno sve ribare pa tako i Jesmarka utjelovili su naturščici odnosno stvarni ljudi koji se bave ribarenjem. Zato sve djeluje i tako uvjerljivo, a i film je snimljen u naturalističkom stilu, kamerom iz ruke pomalo na tragu filmova koje snimaju belgijska braća Dardenne. Shvaćamo zaista uz ovaj film koliko je ribarenje težak i naporan, a ne pretjerano isplativ posao te nam je jasno zašto Jasper želi izlaz iz svega toga.
No, jednako koliko želi izlaz, srce mu se slama i najrađe bi iskočio iz kože jer je on taj koji će prekinuti tradiciju i zaustaviti ono čime se njegova obitelj bavila generacijama te se nadao da će i njegov sin također biti ribar. Jesmark Scicluna koji je utjelovio Jesmarka (i dobio nagradu za najboljeg glumca u Sundanceu) nevjerojatno je uvjerljiv i jasno nam je da mu se ribarenje duboko zavuklo pod kožu i da je ono dio njegovog identiteta. Bez svog čamca i odlaska na more kao da to više nije on, no koja je uopće njegova vrijednost i važnost u svijetu u kojem su ljudi poput njega očito nepotrebni i višak. Skriva ovaj film u sebi brojna iznenađenja i osim što je to intimna, untarnja drama o borbi prosječnog čovjeka, donosi Camilleri i sjajan uvid u način na koji funkcionira ova grana gospodarstva
Primjedbe
Objavi komentar