Indija je valjda jedina zemlja čije filmove u pravilu zaobilazim. Strah me onog bolivudskog monumentalnog treša od kojeg me uvijek počne frkati u želucu kad vidim te nasmijane tipove i žene kako pjevaju i plešu. Iz straha da ne naletim na neku takvu scenu, veliku većinu onog što dolazi iz Indije zaobilazim u širokom luku, a priliku za gledanje dobije tek indijski film koji je prikazan na nekom A festivalu poput Cannesa, Venecije, Berlina ili Sundancea. U sekciji Horizonti festivala u Veneciji prikazana je i ova autentična i realistična drama u kojoj nitko ne pjeva i ne pleše uz onu iritantnu muzikicu, već je "Milestone" ili "Meel patthar" u originalu, jedan od onih filmova koji prikazuju stvarne ljude u stvarnim problemima u određenim kutcima kugle zemaljske.
Čovjek koji će se naći u ozbiljnim problemima je iskusni kamiondžija Ghalib koji je upravo prošao pola milijuna kilometara i srušio rekord tvrtke za koju radi. No, nekako s rekordom stići će i problemi jer će Ghaliba uhvatiti bol u leđima, a bit će to tek početak problema. Njegova supruga zbog koje je i preselio iz provincije u grad, nedavno si je oduzela život, a njena familija od Ghaliba sada traži isplatu kompenzacije. U njegovom izoliranom selu i dalje vladaju neki lokalni zakoni i sudovi i Ghalibu je naloženo da se u mjesec dana mora dogovoriti oko odštete, a na poslu je dobio mladog pomoćnika kojeg nije tražio. Iako je najbolji radnik u firmi koju potresaju štrajkovi pomoćnog osoblja odnosno nosača pa Ghalib usprkos išijasu sam mora i tegliti teret iz kamiona, počet će mu se činiti da mu i posao i život nekako klize iz ruku, a rekord koji je srušio, dolazi na naplatu na posve drugi način od onoga što je očekivao.
Kao scenarist i režiser ovaj film potpisuje mladi indijski filmaš Ivan Ayr, a donosi nam "Milestone" zanimljiv uvid u indijsko društvo i upoznaje s problemima pojedinaca od kojih su mnogi i dalje zapeli negdje na pola puta između modernosti i tradicije. Iako je već odavno preselio iz svog sela iz planinske pokrajine Punjab na sjeveru Indije u grad, Ghalib i dalje nije uspio pobjeći od seoskih običaja i svega što ide. Iako je bačen u žrvanj onog najgoreg, izrabljivačkog oblika kapitalizma jer lako je za pretpostaviti da su uvjeti na radu u tvrtki za koju vozi po vrletima, goletima, čak i opasnim terenima Kašmira, katastrofalni. No, u kabini svog kamiona udovac Ghalib kao da je pronašao svoj mir nakon smrti supruge, a taj mir u kojem postoje samo on, krntija od kamiona i kaldrma ispred njega, sada će nagristi i narušiti sile na koje ne može utjecati.
Primjedbe
Objavi komentar