Istog ljeta kada se 65 kilometara jugoistočno od gradića Woodstocka u državi New York održao vjerojatno najpoznatiji festival svih vremena, u njujorškom Harlemu održao se još jedan glazbeni festival. Festival koji je ostao gotovo izbrisan u kolektivnoj svijesti ljudi iako svi oni koji su bili na njemu ili kao izvođači ili kao gledatelji, jako dobro pamte ljeto 1969. i Harlem Cultural Festival. Trajao je ovaj festival punih šest tjedana na improviziranoj pozornici u Mount Morris Parku koji se danas naziva Marcus Garvey Park u Harlemu, a posjetilo ga je stotinu tisuću ljudi. Tek stotinjak tisuća manje nego famozni festival u Woodstocku, no dok je taj festival i danas kulturološki fenomen i jedan od najvažnijih događaja u povijesti moderne glazbe, za ovaj drugi i ne znamo da se uopće dogodio.
I vjerojatno bi tako i ostalo da jedan od producenata "Summer of Soul" Robert Fyvolent nije slučajno saznao da se u podrumu originalnog producenta festivala Hala Tulchina nalazi gotovo 40 sati nikada objavljenih snimki. Tulchin je prije pedeset godina snimao nastupe na harlemskom festivalu, no nitko ih tada nije htio otkupiti i skupa sa snimkama, cijeli je ovaj događaj potonuo u zaborav. Dok su snimke skupljale prašinu, većina onih koji su bili na festivalu već su lagano pomrli, a onda se tih snimki dokopao američki glazbenik Ahmir "Questlove" Thompson i odlučio snimiti dokumentarni film. I to kvalitetan dokumentarac koji je podjednako film o glazbi, ali i film o jednoj kulturi i stvaranju afroameričkog identiteta.
Iako većinu "Summer of Soula" okupiraju snimke nastale 1969. godine, okupio je Questlove tu još one preživjele sudionike ovog festivala, bilo kao izvođači ili publika. Sjajno je on i cijelu tu priču stavio u kontekst vremena i prostora i uspio je dočarati zašto je jedan takav festival tada bio toliko važan. I zašto baš u Harlemu, tada uglavnom crnačkom kvartu u New Yorku koji je bio na zlom glasu zbog nasilja, kriminala i siromaštva, a prethodno ljeto taj je kvart doslovno ključao nakon atentata na Martina Luthera Kinga. Sve se činilo da bi i ljeto 1969. godine moglo biti podjednako pakleno, a onda je čovjek po imenu Tony Lawrence došao na ideju organizacije festivala. Čak šest vikenda u Harlemu su tada nastupali svi najvažniji crnački glazbenici tog vremena, vidjet ćemo u dokumentarcu koji je u Sundanceu dobio i nagradu publike i nagradu žirija koliko je taj festival utjecao na ljude i kako je to bio kulturološki važan događaj.
Označio je Harlem Music Festival i početak stvaranja afroameričkog identiteta, a osim što je obilovao izvanrednom glazbom i bio pravi kulturni Melting Pot, bio je to i svojevrsni politički statement ljudi bijesnih zbog nepravde, nerazumijevanja i nejednakosti. Ipak, mene je najviše fascinirala ta sjajna niska glazbenika koji su tu nastupili i čovjek se jednostavno mora zapitati hoće li ikada više biti toliko dobrih, novih i zanimljivih bendova kao što je to bilo krajem šezdesetih godina? Izredali su se na pozornici ovdje Nina Simone, BB King, Sly and the Family Stone, The 5th Dimension, Gladys Knight, Stevie Wonder, Mahalia Jackson i mnogi, mnogi drugi. Mnogima iz publike bio je to prvi doticaj s raznim glazbenim pravcima i brojni glazbenici prvi su puta na velikoj sceni nastupili upravo u Harlemu i definitivno je ovo dokumentarac koji svi ljubitelji kvalitetne muzike sigurno neće propustiti.
Primjedbe
Objavi komentar