Jim Bakker i Tammy Faye Bakker u popularnoj kulturi ostali su zapamćeni kao Ken i Barbie teleevanđelizma. Teleevanđelizam je još jedan u nizu izrazito stupidnih američkih fenomena, koji su se posljednjih desetljeća očito razlili i na cijeli svijet (ako se ne varam posljednjih godina i u nas postoji neka zaglupljujuća mozgoispiruća katolička televizija koja se naziva Laudato TV). Najjednostavnije bi to moglo opisati kao širenje božje riječi putem televizije, a taj je fenomen u Americi iznimno popularan postao sedamdesetih da bi osamdesetih sve to potpuno eksplodiralo i postojao je bezbroj sličnih bezveznjaka koji su galamili aleluja preko malih ekrana i zgrtali pare. Tammy Faye i Jim vrhunac slave i popularnosti dosegnuli su osamdesetih, no ipak je to jedna od onih tipičnih američkih priča u kojima nakon nevjerojatnog uspjeha slijedi i strmoglavi pad.
Snimio je ovu biografsku humornu dramu Michael Showalter (The Big Sick) prema istoimenom dokumentarcu otprije dvadesetak godina, a čini mi se kao da je Showalter pomalo pokušavao kopirati stil Adama McKaya i njegovih "The Big Short" i "Vice" te na pomalo ciničan, ironičan i groteskan način prići obradi teme. Od prvih scena jasno nam je da su i Jim (Andre Garfield) i Tammy Faye (Jessica Chastain) ograničeni ljudi za koje nikad nisam načisto je li stvarno tako fanatično vjeruju u boga ili su iskvareni i zli? Naravno da ćemo do kraja njihove životne priče koja počinje negdje krajem pedesetih u nekom pasivnom američkom kraju iz kojeg potječu pa do kraja devedesetih kada završava radnja, shvatiti da Jim i Tammy Faye od boga valjda više vole jedino novac.
Snimljeno je to da djeluje nevjerojatno groteskno, preko ruba kiča, no vjerojatno je to bio i jedini mogući izbor za snimiti biografski film o takvim ljudima. Ipak, Showalter nije snimio film u kojem će se isključivo ismijavati iz takvih retardanata, već uz ovaj film donekle shvaćamo i kakav je to svijet i kakvo je to društvo oko nas u kojem dvoje takvih nakaza može ne samo postati slavno, već i basnoslovno bogato. Meni je cijeli taj kršćanski polusvijet tih američkih propovjednika koji galame, bacaju zmije na sljedbu i izvode slične idiotarije totalni turbofolk, no nažalost, to je prava slika i prilika Amerike i dobrog dijela svijeta. Kad se pojavi takav par idiota poput Jima i Tammy Faye naravno da će doći kao naručeni podjednako pohlepnim, ali ipak nešto inteligentijim tipovima koji se bave istim biznisom i koji će nakon nekog vremena preuzeti njihovu televiziju koju su gledali deseci milijuna luđaka i koja im je donosila milijune i milijune.
Jessica Chastain je ujedno i jedna od producentica filma i čini mi se da je ova inače odlična glumica ovu ulogu zamislila kao ulogu koja bi joj nakon dvije neuspješne nominacije konačno mogla i donijeti Oscara. Već odavno znamo da glasači akademije vole uloge u kojima se glumci maskiraju i u kojima ne liče na sebe (čini mi se da su u mladoj fazi Tammy Faye i Jima radili i kompjuteri), no nekako sumnjam da će se to dogoditi. Iako je "The Eyes of Tammy Faye" sve u svemu sasvim dobar film (nisam gledao dokumentarac), malo mi je išlo na živce jer ih se oboje, a posebno Tammy Faye pokušalo rehabilitirati i donekle očistiti i opravdati njihov lik i djelo. Dok je lik Tammy Faye još donekle i izgrađen, Jim u izvedbi Garfielda koji kao da je ponovio lik Desmonda Diggsa iz "Hacksaw Ridgea" ostao je dosta šupalj. Sve do kraja nam nije uopće jasno vjeruje li on stvarno u sve ono što trokelja o čistoći, poštenju i ostalim glupostima što seru tipovi poput njega ili je najobičniji šarlatan i lažljivac.
Gledajući ovaj film nisam mogao ne osjetiti pomalo bijes, razočaranje i ogorčenost jer nažalost ovo dvoje ljudi su slika i prilika svijeta koji nas okružuje i svijeta u kojem caruju idiotizam, primitivizam i zatucani fundamentalizam. Ako je ovo dvoje ljudi tako glupo, a napravili su sve to što su napravili, tada je bolje uopće ne razmišljati tko su ti milijuni i milijuni imbecila koji su gledali njihovu televiziju i koji su u njima vidjeli svojevrsna božanstva i koji su bili uzori nekakvim budaletinama koji su ih šopali novcem. Iako ovaj film dakako ima svojih mana, film je to koji sjajno prikazuje svijet u kojem živimo i kakvi su to ljudi koji nerijetko isplivaju na površinu i uspiju iako u nekom idealiziranom paralelnom svemiru nitko za njih nitko ne bi znao.
Primjedbe
Objavi komentar