U startu je ovaj modernistički revizionistički crnački western dosta obećavao i činilo se da bi "The Harder They Fall" mogao biti simpatična i zabavna posveta Sergiu Leoneu, Sergiu Corbucciju i ostalim velikanima špageti westerna, kao i hommage Quentinu Tarantinu koji je slično revizionaštvo podvalio u svom genijalnom "Djangu". No, vrlo brzo postalo je jasno da se iza svih tih stilizacija, ušminkanih kadrova, gotovo pa stripovskih likova skriva zapravo veliko pozerstvo i pretencioznost bez ikakvog pokrića tipa za kojeg se ispostavilo da je zapravo mlađi brat poznatog britanskog pjevača Seala. I Jeymes Samuel umjetničkog imena The Bullits navodno je također nekakav glazbenik, a osam godina prije ovog filma snimio je ne pretjerano zapaženi srednjemetražni crnački western "They Die by Dawn".
Na scenariju je Samuelu pomogao iskusni Boaz Yakin (Remember the Titans), a priča se odvija na nekakvom alternativnom Divljem zapadu u kojem postoje samo crnci. Ideja tu zapravo i nije bila loša, Samuel je čak gotovo pa doslovno prepisao neke scene iz "Dobar, zao loš", Corbuccijevog "Djanga" pa i "Kill Billa" što je u startu djelovalo simpatično, dopadljivo, no vrlo brzo se ispostavilo da iza svih tih lijepih kadrova stoji jedna velika praznina. Film je posve nepotrebno razvučen na gotovo dva i pol sata, a nakon što prođe to uvodno iznenađenje s posvećujućim uvodnim kadrovima i kad se već naviknemo na stilizacije, sjajnu fotografiju i ušminkane kostime i scene, shvaćamo da je tu priča zapravo posve banalna, zaista na tragu klasičnih špageti westerna.
Nakon što mu u uvodnoj sceni zloglasni bandit Rufus Buck (Idriss Elba) još dok je on klinac, pobije roditelje, a njemu na čelo nožem ureže znak križa, Nat Love (Jonathan Majors) posvetit će život osvetničkoj misiji i izravnavanju računa s ovim krvolokom. Dvadesetak godina kasnije Nat ima svoju bandu odmetnika, a Rufusova banda i dalje terorizira cijeli divlji zapad iako je vođa utamničen. Naravno da će ga njegovi kompanjoni, predvođeni Cherokee Billom (Lakeith Stanfield) i Trudy Smith (Regina King) osloboditi, a Natova banda će od Rufusove ukrasti novac koji su ovi prethodno ukrali iz banke. Sve će to, naravno, voditi prema finalnom okršaju u gradiću koji uništava Rufusova strahovlada, no zato je tu Nat i njegova ekipa koja tome planira stati na kraj.
I mora se priznati da je Samuel to fino režirao, da je akcija tu sasvim solidna, da sve tu zaista izgleda impresivno, no Samuel ipak nije Tarantino. Nema tu eksplozije luđaštva i pretjerivanja koju tako savršeno izvodi Tarantino i kakva bi zapravo savršeno sjela u jednom ovakvom filmu koji je od početka do kraja izokretanje nekih westernovskih kanona. No, očito se Samuel nije usudio na taj način pomaknuti granice i poigravati se, a šteta što je to zapravo film lišen humora koji bi se u ovakvoj situaciji itekako očekivao. Uz već spomenute glumce, okupljena je ovdje zaista odlična ekipa afroameričkih glumaca u kojoj su i Zazie Beetz i Delroy Lindo i šteta je što su se baš sve karte ovdje bacile isključivo na vizualnost, stiliziranje, Samuelovo dokazivanje da je sposoban režirati impresivne scene koje zazivaju neke legende žanra. No, kada se sve to razgrne, ostaje tu jako malo toga i ovo je jedan od primjera kada se pretjerano forsira forma nauštrb sadržaja koji je čak bolno banalan i nemaštovit.
Primjedbe
Objavi komentar