Björn Andresen tek je napunio 15 godina kada je u Stockholm stigao slavni talijanski filmaš Luchino Visconti tražeći idealnog dječaka za ulogu Tadzia u filmu "Smrt u Veneciji". Adaptacija čuvenog kontroverznog romana Thomasa Manna bila je dugogodišnja opsesija ekscentričnog Viscontija, ujedno plemića i komunista koji ima sluge, a ujedno je i otvoreni homoseksualac što je u to vrijeme bilo dosta rijetko. Godinama je on tražio savršenog klinca za ulogu, a čim je vidio Björna shvatio je da je on Tadzio. Plavokosi, vitki dječak savršenih crta lica i svjetlih očiju i snimanje je moglo početi. Godinu dana kasnije film je ugledao svjetlo dana, a 16-godišnji Björn je postao instant zvijezda. Njegovo lice postalo je prepoznatljivo u cijelom svijetu, slava je stigla preko noći, postao je automatski seks simbol i među ženama, a posebno za gay zajednicu.
Punih pola stoljeća kasnije Björna upoznajemo kao čovjeka u srednjim šezdesetima, mršavog bradatog tipa duge sijede kose koji gotovo pa podsjeća na Gandalfa. Čovjek nikad ne bi pomislio da je to isti onaj dječak u kojem je Visconti pronašao gotovo pa božanstveno stvorenje, a švedski dokumentaristički dvojac Kristina Lindström i Kristain Petri donose nam fascinantnu priču o tome kako su slava, prepoznavanje i obožavanje utjecali na Andresenov život. Već s prvim kadrovima jasno nam je da se njegov život i nije raspleo onako kako se dalo naslutiti prije pedesetak godina jer živi on u potpunom svinjcu i stanodavka samo što ga nije izbacila iz stana jer je zaboravio ugasiti plin kad je išao van. Njegova partnerica ipak ga spašava i nekako uspijeva nagovoriti gazdaricu da mu da još jednu šansu, a potom s Andresenom krećemo u intrigantno, potresno, emotivno pa i šokantno putovanje tijekom kojeg će on pokušati saznati tko je zapravo on.
"Najljepši dječak na svijetu" je intimna, kompleksna i slojevita dokumentaristička drama o potrazi za identitetom jednog sada već starog čovjeka koji još uvijek kao da pokušava shvatiti što se to dogodilo kada je praktički bio još dijete. Priča se tu razvija zanimljivim i pomalo neočekivanim tijekom i Andresen autorima dopušta da ga snimaju i u nekim iznimno intimnim, emotivnim situacijama dok on traži odgovore. Saznat ćemo ovdje i što se to događalo u njegovoj glavi dok se prije pedesetak godina smješkao pred fotoaparatima i kakvu je unutarnju dramu već tada proživljavao, no sve je to nekako potiskivao u sebe i kako mu je sva ta pažnja i slava djelovala potpuno nadrealno i nestvarno. Vidjet ćemo kako je i prije snimanja, promocije filma i kasnijih angažmana koji su bili dosta traumatični za njega, Björn već ionako bio traumatiziran te kako je u privatnom životu doživljavao gotovo pa jednu tragediju za drugom. Premijerno je ovaj dokumentarac prikazan u Sundanceu, a ušao je i u širi krug kandidata za najbolji europski dokumentarac godine.
Primjedbe
Objavi komentar