Karel Kachyna još jedan je češki filmaš koji se susreo sa cenzurom, a njegov možda i najpoznatiji film svjetlo dana ugledao je točno dva desetljeća nakon što je snimljen. Zgotovio je Kachyna "Uho" još 1970. godine, no na svjetsku premijeru je morao čekati sve do 1990. godine kada je ovaj subverzivni triler prikazan u glavnom programu festivala u Cannesu. I posve je jasno zašto su komunističke čehoslovačke vlasti dvije godine nakon sovjetske intervencije i gušenja Praškog proljeća odlučile bunkerirati ovaj film. Pratimo ovdje priču bračnog para koji je uvjeren da je njihova kuća ozvučena i da ih tajne službe prisluškuju i da su oni sljedeći na listi za odstrijel.
Ludvik (Radoslav Brzobohaty) je visokorangirani dužnosnik u vladajućoj komunističkoj partiji, a Anna (Jirina Bohdalova) je njegova supruga koja ima ozbiljnih problema s alkohola. Po povratku kući s banketa koji je organiziran za partijske dužnosnike, primijetit će da im je netko provalio u kuću. Čudne stvari se nastavljaju događati jer uviđaju da su im nestali rezervni ključevi od kuće, telefon ne rade i postat će oni uvjereni da ih je partija ozvučila. Paralelno pratimo i zbivanja na banketu komunističkih aparatčika na kojem je glavna tema čistka dobrog dijela rukovodećeg kadra. Krenut će paranoja i strah te će Ludvik postati sve sigurniji da je on sljedeći na redu pošto je počišćen dobar dio dužnosnika iz njegovog ministarstva, a kako će vrijeme prolaziti, sve više će na vidjelo izlaziti i razmirice i razlike između supružnika.
I dok će se u početku "Anna" sprdati iz Ludvika i njegove paranoje, vrlo brzo i sama će shvatiti da je vrag odnio šalu. A u trenucima kada misle da im je odzvonilo i da su oni sljedeći na listi za odstrijel jer svašta je tu izgovoreno, postajat će nam sve jasnije koliko su se oni otuđili i udaljili jedno od drugoga. Shvatit ćemo da je Ludvik onaj tipični beskrupulozni konformistički karijerist spreman gaziti preko leševa, a uvjeren je da je on dobar čovjek i da se razlikuje od ostatka komunističkog kružoka. No, zaboravio je da ga žena poznaje u dušu i ne želi sebi priznati da je zaista takav iako je duboko negdje u sebi svjestan da je zaista takav i da bi bez puno pogora napravio ono što se od njega traži.
S druge strane i Anna nije bezgriješna jer i ona je sve ove godine konformistički pristajala na sve, nije se puno bunila dok je išlo dobro i dok je zahvaljujući muževim vezama i utjecaju život bio bajan. Ludvik je naravno toga jako dobro svjestan, a noć poslije zabave postat će najduža noć za ovaj bračni par. Iz današnje perspektive gledajući čak je pomalo nevjerojatno kako je Kachyna tada mislio da bi ovaj film mogao proći pošto je "Ucho" ili "The Ear" nimalo skrivena kritika tadašnjeg komunističkog sistema. U to vrijeme cenzurirani su u Čehoslovačkoj bili i puno bezazleniji filmovi, djela koje su barem kroz simboliku i nadrealizam pokušavala maskirati kritičnost i subverzivnost, no Kachyna je hrabro sve to sasuo u facu. Vizualno i stilski ovaj film je potpuno na tragu onoga što se u to vrijeme snimalo u Čehoslovačkoj, a za razliku od mnogih svojih suvremenika Kachyna je imao tu sreću da mu ipak nije zabranjen rad te je nastavio snimati i sedamdesetih i osamdesetih. Samo je ipak morao malo prigušiti žalac iako ni prije, a ni poslije nije on bježao od kontroverznih i provokativnih tema.
Primjedbe
Objavi komentar