Tko se to sve skriva po latinoameričkim džunglama vjerojatno nikome nije poznato, a od druge polovice devedesetih pa sljedećih desetak godina Kolumbijom je, između ostalih, haračila ultradesničarska teroristička gerilska organizacija Autodefensas Unidas de Colombia (AUC). Odrađivali su oni prljave poslove za mnoge, bavili se krijumčarenjem droge, ratovali protiv sličnih ljevičarskih, marksističkih gerilskih organizacija, a u slobodno vrijeme su masakrirali nesretne seljake i radnike koji bi imali taj peh da su se zatekli na području gdje su oni ordinirali. Ta nesretna sudbina zadesit će i glavnog junaka ove moćne drame koja je bila i prvi igrani film kolumbijsko - belgijskog dokumentarista Nicolasa Rincona Gillea. Taj dokumentaristički štih značajno se osjeti u ovoj naturalističkoj drami čija se radnja zbiva 2002. godine u sjevernoj kolumbijskoj pokrajini Bolivar uz rijeku Magdalenu.
Jedne večeri stari ribar Jose vratit će se iz ribičije u svoje selo i shvatiti da su pripadnici paravojnih postrojbi ničim izazvani ubili njegova dva sina i tijela bacili u rijeku. Mršavi, visoki i šutljivi starac u žutom nogometnom dresu sa svojim imenom na leđima, zaputit će se nizvodno kako bi pronašao njihova tijela jer ih želi pokopati kako običaji nalažu. I pretvorit će se njegovo putovanje nizvodno u starom kanuu u pomalo mističnu odiseju prepunu opasnosti pošto se gerilci nalaze po svuda, a smrću kažnjavaju micanje tijela iz rijeke. Bez brige, nije to jedna od onih pustolovina kao u holivudskim filmovima, već je ovo pravo mistično putovanje pomalo na tragu magijskog realizma.
Film je to iznime poetike koji se ističe prekrasnom fotografijom i zaista možemo uživati u čudesnoj prirodi sjevera Kolumbije, no te prirodne ljepote u potpunom su kontrastu s onime što se događa i onime što čine ljudi. Svako malo stari Jose nailazi na tijela razasuta po rijeci i uz obalu, a iako je za glavnog glumca Rinco Gille izabrao očito nekog lokalnog naturščika, čiča koji je utjelovio Josea zaista je fantastičan. Iako je doživio nezamislivu tragediju, Jose gotovo ne pokazuje emocije i stoički on podnosi sve što se događa i prihvaća sudbinu onakvom kakva jest. Njegova misija je pronaći tijela dvojice sinova i premda je svjestan da bi ta potraga mogla značiti i njegov kraj, potpuno nam je jasno da mu je svejedno.
Čovjek je to kojem je život očigledno obilježilo nasilje i sjajna je on personifikacija ljudi koji kao da su oguglali na sve te užase i koji kao da su prihvatili živjeti da se to oko njih događa. Da život ondje ne vrijedi ništa i da se u svakom trenutku može pojaviti netko tko će te ubiti, no kada je već život ondje tako jeftin, Jose želi u smrti svojim sinovima odati počast i oprostiti se s njima onako kako običaji nalažu. Radnja se ovdje odvija dosta sporo i uzima Rincon Gille tu dosta vremena tako da nakon nekog vremena gotovo da dobivamo dojam da smo sa starim Joseom u kanuu, čujemo šum rijeke i cvrčke koji se glasaju u noći. Film je to u kojem kamera stalno prati glavnog lika, upečatljivog junaka koji ne misli odustati dok ne izvrši misiju koju si je zacrtao.
Primjedbe
Objavi komentar